OSTALI SEMINARSKI RADOVI
- PRAVO - |
|
|
|
Ugovor o franšizingu
Poreklo reci franšizing vezuje se još za srednjevekovnu Evropu.
Još tad su evropski vladari dodeljivali povlastice ( franšize
) trgovcima, da mogu slobodno obavljati odredene privredne aktivnosti,
kao na primer: slobodnu trgovinu na odredenom podrucju, pravo održavanja
pijaca i sajmova, osnivanje esnafa i sl.
Engleska rec franchising ima svoje izvorište u staroj francuskoj
reci franchise, koja oznacava slobodu, povlasticu, privilegiju i pravo.
Tako bi se moglo reci da se franšizing u svom izvornom znacenju odnosi,
na slobodu ( povlasticu ) u trgovanju, poslovanju i u kretanju na odredenoj
teritoriji, koja je darivana od vladara putem povelje. Za osnivaca savremenog
franšizinga, u današnjem smislu te reci, smatra se americki
jevrejin Ajsak Merit Singer ( Isac Meritt Singer ), koji je patentirao
iglu za šivacu mašinu, a 1863. godine njegova kompanija SINGER
je prvi put razvila sistem franšizinga u svetu. Singer je za vreme
gradanskog rata u SAD izmedu Severa i Juga ( 1861 – 1865 ) davao
izabranim trgovcima ( tzv. torbarima ), da prodaju šivace mašine
na tacno odredenim teritorijama, koristeci za prevoz robe konjske zaprege.
Takode, u pionire savremenog franšizinga ubrajaju se i firme u automobilskoj
industriji General Motors i Rexall, koje su prve uocile prednosti i znacaj
kooperacije sa nezavisnim trgovcima u distribuciji automobila.
General Motors je 1883. godine prvi primenio franšizing kao pravni
oblik poslovanja u prodaji goriva i naftnih derivata i detaljno je razradio
pravni i finansijski mehanizam primene. Ubrzo ovaj sistem koriste i druge
firme u prodaji automobilsa. Franšizing u prometu osvežavajucih
pica javlja se 1890. godine. Cuvena Coca – Cola, pronalazak je lekara
Džona Pembertona 8.maja 1886. godine. Formula spravljanja ove cuvene
šecerne vodice pod imenom 7X ostala je do danas najbolja cuvana proizvodacka
tajna. Ekstrat za popularno pice priprema se od lišca koke, koja
se nabavlja u Peruu, priznao je glavni štab kompanije. Džon
Pemberton je 1892. godine sklopio dugorocan ugovor sa jednom firmom iz
Bostona o proizvodnji i prometu coca-cole po sopstvenom receptu. Smatra
se da je ovo prvi ugovor o franšizingu u grupi osvežavajucih
pica. Franšizing paket kod osvežavajucih pica prihvatile su
i druge kompanije, a on se sastoji od ekskluzivnog prava upotrebe vlastitog
sirupa, koncetrata ili formule za proizvodnju i pakovanje napitka u odredenom
podrucju. Primalac franšize je dužan da nabavlja odgovarajuce
sirovine iskljucivo kod davaoca sistema; da proizvodi po strogo propisanim
standardima i upustvima i da ne odstupa od utvrdenog kvaliteta. U razvoju
franšizinga u Evropi najznacajniju ulogu ima Francuska.
Franšizing je metod obavljanja posla. To je metod marketinga ili
usluga, koji je usvojen i koji se koristi u široko raznovrsnim industrijskim
oblastima i poslovima. Kao što je ranije istaknuto, rec franchise
izvorno znaci „biti slobodan“. U ovom smislu franšizing
pruža ljudima slobodu za sopstveni menadžment i usmeravanje
njihovog sopstvenog poslovanja.
Do 1950. godine ovaj ugovor je bio pretežno zastupljen u oblasti
proizvodnje i prometa automobila, prometa nafte i njenih derivata, da
bi do 1950. posebno razvio u domenu brzog pripremanja hrane (Mc Donald’s).
U Evropi franšizing uvode americke firme Avis, Herz i Coca cola.
Godine 1960. osnovano je Medunarodno udruženje za franšizing
( International Associattion for Franchising-IFA).
Evropska ekonomska zajednica je 1988. je usvojila Pravilo broj 4078/88
o primeni clana 85(3) Rimskog ugovora na kategorije sporazuma o franšizingu.
FRANŠIZING – pojam i znacaj
Poslednjih decenija došlo je do velike ekspanzije franšizinga
na domacem tržištu. Racuna se da samo u SAD više od 550.000
poslovnih jedinica posluje po sistemu franšizinga preko koga se ostvaruju
godišnje prodaje vredne više od 800 milijardi dolara. Franšizing
se proširio na veliki broj privrednih oblasti i sada je ovaj nacin
poslovanja prisutan ne samo u automobilskoj industriji i servisiranju,
proizvodnji i prodaji hrane, ugostiteljstvu, hotelijerstvu, malotrgovinskom
i veletrgovinskom poslovanju, nego i knjigovodstvu, oglašavanju,
zubarskim i medicinskim uslugama, osiguranju itd. Pored Medunarodnog udruženja
za franšizing, osnovanog 1960 godine, nikao je i veliki broj franšizing
asocijacija (medu kojima su i one u Madarskoj, Ceškoj, Poljskoj,
Bugarskoj i Rumuniji) sa ciljem da se utvrde kodeksi i pravila ponašanja
u ovoj oblasti i zaštite interesi ucesnika.
ŠTA JE FRANŠIZING?
Ugovor o frašizingu je neimenovan ugovor i ne sadrži ga Zakon
o obligacionim odnosima (“Službeni list SFRJ”, broj 29/78,
39/85, 45/89, 57/89, “Službeni list SRJ, broj 31/93).
Spada u kategoriju “novih ugovora” koje je inkubirala autonomna
privredna praksa u zemljama SAD i Evrope.
Da bi se razumela suština franšizinga najbolje je komparirati
tri defincije franšizinga: Medunarodnog udruženja za franšizing,
americkog pravnog strucnjaka Harolda Browna i Pravilo Komisije EE od 1988.
o franšizingu:
1. Prema definiciji Medunarodnog udruženja za franšizing (IFA)
franšizing je:”Ugovorni odnos izmedu davaoca i primaoca franšize
u kome davalac nudi ili se obavezuje da održi trajan interes u poslovanju
primaoca franšize u takvim oblastima kao što su know-how i obucavanje,
dok se primalac obavezuje da posluje pod zajednickom firmom, spoljnim
izgledom ili postupkom koji pripada davaocu ili ga on kontroliše,
kao i da iz svojih izvora uloži osnovni investiconi kapital u
poslovanje.”
2. Americki pravni strucnjak Harold Brown definiše ugovor o franšizingu
kao “usmeni ili pismeni sporazum za odredeno ili neodredeno vreme,
kojim jedno lice ustupa drugom licu da upotrebljava firmu, uslužni
znak, ili drugo obeležje, i u okviru koga postoji zajednicki interes
u plasiranju robe ili usluga na veliko, na malo, u zakup ili na drugi
nacin pod tom licencom.”
3. “Sporazum o franšizingu je sporazum kojim jedno preduzece
– franšizant, ustupa drugom - franšizataru u zamenu za
neposrednu ili posrednu finansijsku naknadu, pravo korišcenja franšizinga
u cilju marketinga posebne vrste roba i/ili usluga; minimum obaveza koji
taj sporazum mora da sadrži odnosi se na:
- korišcenje zajednickog imena ili oznaka radnje i jednoobrazno
prezentiranje lokala i/ili sredstava prevoza;
- komunikaciju know-how od strane franšizanta franšizataru;
- kontiniurano dostavljanje franšizanta franšizataru trgovacke
i tehnicke pomoci za vreme trajanja sporazuma”.(Pravila Komisije
EEZ od 1988. o franšizingu).
Treba razlikovati “frašizing”( ugovor o franšizingu
) od pojma “franšiza” koji se upotrebljava kao predmet
ugovora o franšizingu i kao jedan pojam u osiguranju.
Ugovor o franšizingu je takode jedna od oblika kooperacije izmedu
velikih i renomiranih proizvodaca i uslužnih preduzeca ( davaoca
franšizinga ) i trgovaca na malo ( dilera ) i usložnih radnji
i preduzeca ( primaoca franšizinga ).
Ovakvi oblici povezivanja posredstvom ugovora o franšizingu nazivaju
se “lanac” trgovine, ugostiteljskih radnji ili hotela.
Osnovni sadržaj ugovora o franšizingu je svojevrsna specijalizacija
i deoba rada u sferi prometa robe i delatnosti usluga.
Jedna od osnovnih karakteristika ugovora o franšizingu jeste da su
subjekti ovog pravnog posla krajnje ekonomski povezani i zavisni i da
je time ugovoren visok stepen integracije njihovih poslovnih funkcija
i delatnosti u situaciji kad su oba partenra nezavisna preduzeca i svaki
za sebe snose rizik poslovanja i nastupaju u svoje ime i za svoj racun.
Studija Medunarodnog instituta za unifikaciju privatnog prava ( UNIDROIT
), kaže da postoji preko 30 razlicitih definicija ovog ugovora. Mladen
Draškic je dao sledecu definiciju ugovora o franšizingu koja
glasi:
“Franšizing ugovor je trajan ugovor kojim se zasniva jedan
sistem saradnje izmedu samostalnih preduzeca, prema kome je jedno od njih
( davalac franšize ), uz naplatu naknade, ustupa drugom preduzecu
( primaocu franšize ) pravo da koristi u svom poslovanju odredenu
robu ili usluge prvog preduzeca, pod tacno odredenim uslovima, da koristi
njegovo trgovacko ime, znak, spoljni izgled i druga zašticena prava,
kao i njegova tehnicka i poslovna iskustva, uz obavezu druge strane da
posluje po sistemu organizacije davaoca franšize, pri cemu davalac
franšize obezbeduje primaocu pomoc, savet, školovanje kadrova
i vrši odgovarajucu kontrolu.”
Sadržina ugovora o franšizingu nije zakonom regulisana, jer
ona spada u posebne, neimenovane ugovore. Koristeci inostranu i domacu
literaturu i iskustva, valjan ugovor o franšizingu bi trebalo da
ima sledecu sadržinu:
I. Uvodne ( opšte ) odredbe:
1) naznacenje da se radi o ugovoru o franšizingu,
2) opis ugovornih strana, a narucito davaoca franšizinga ( tacni
nazivi, sedišta, adrese, ko ih zastupa i u kom svojstvu ),
3) predmet franšize ( vrste robe ili usluga ),
4) opis prava industrijskog vlasništva ili drugih ekonomskih prednosti,
renomea (goodwill) davaoca franšizinga,
5) definicija i opis licence, žiga i drugih ustupljenih prava korišcenja
znakova razlikovanja,
6) dozvola da primalac franšizinga koristi žig i druge znakove
razlikovanja, kao i poslovna znanja i tehnike koje je razvio davalac franšizinga,
7) utvrdivannje ugovornog podrucja, geografski ili prema odredenom mestu,
na kome primalac franšize ima iskljucivo pravo ekonomskog iskorišcavanja
ustupljenih prava,
8) dozvola prodaje robe u skladu sa uslovima utvrdenim u ugovoru, odnosno
dozvola davanja usluga pod žigom i drugim simbolima davaoca franšize
i u skladu s metodom i nacinom poslovanja davaoca franšize i
9) obim iskljucivih prava: davalac franšize se obavezuje da u vreme
trajanja ugovora nece nikom drugom na tom podrucju davati ista ili slicna
prava
II. Osnivanje poslovne jedinice primaoca franšize:
1) obaveza davaoca franšize je da istraži tržište
ugovorenog podrucja i da koristi svoje znanje i iskustvo u istraživanju
za odredivanje lokacije poslovne jedinice,
2) urucenje dokumentacije projekata i drugih standarda gradnje ili adaptacije
postojeceg poslovnog prostora primaoca franšize,
3) instruktaža primaoca franšize i njegovog osoblja,
4) predaja pismene dokumentacije i upustva u nacinju poslovanja, tehnološkim
i komercijalnim postupcima,
5) obaveza primaoca franšize da ce kupovati u ugovoru utvrdenim
rokovima odredene minimalne kolicine robe,
6) obaveza primaoca franšize da ce se pridržavati uputstava,
planova i specifikacija gradnje adaptacije poslovne jedinice,
7) obaveze ulaganja sredstava u poslovni prostor, u skladu sa standardima
koji osiguravaju identifikaciju ponude robe ili usluga sa propisanim
standardima
8) obaveza placanja depozita ili clanarine
9) obaveza pridržavanja rokova utvrdenih za pošetak poslovanja
III. Odredbe o ostvarivanju saradnje:
1) uvodenje u nacin poslovanja i primenu ustupljenog znanja i iskustva
primaoca franšize i njegovog osoblja
2) stalno davanja uputstava i obaveštavanja o poboljšanjima
i usavršavanjima tehnike poslovanja,
3) pružanje tehnickih usluga ( servisiranje i održavanje opreme
i/ili proizvoda ),
4) redovno i u odredenim rokovima ( jednom godišnje ili više
puta ) obaviti obrazovanje i usavršavanje kadrova primaoca franšize,
5) obavljanje poslova oglašavanja, istraživanja tržišta
i drugih oblika unapredenja prodaje u skladu sa metodama marketinga,
6) obavljanje poslova knjigovodstva, komercijalnih i tehnickih radnji,
vezanih za poslovanje primaoca franšize
7) obaveza primaoca franšize je da kupuje samo od davaoca franšize
ili od preduzeca koje davalac franšize preporuci,
8) obaveza održavanja utvrdenih standarda, uputstava i instrukcija
koju primalac franšize ima za sve vreme trajanja ugovora o franšizingu,
9) u nekim ugovorima postoji obaveza primaoca franšize da nece zapošljavati
ljude koji su ranije radili kod davaoca franšize ( zabrana konkurencije
),
10) placanje naknade za ustupljena prava i usluge, koja se obracunava
od ostvarenog prometa, nacin i rokovi obracunavanja i placanja naknade,
11) posebne odredbe o naknadama za pojedine usluge, odredbe o zajednickim
fondovima oglašavanja i reklamiranja i sl., ukoliko je takva naknada
predvidena,
12) obaveza primaoca franšize je da održava odgovarajuce robe,
koje su predmet zajednickog poslovanja.
IV. Nadzor i ogranicenja:
1) pravo i obaveza nadzora davaoca franšize, nacin i rokovi vršenja
nadzora,
2) ogranicenja primaoca franšize u pogledu prenosa prava u vezi sa
poslovanjem ili interesa iz ugovora o franšizingu bez prethodne
saglasnosti davaoca,
3) ogranicenja prodaje opreme i nekretnina koje su vezane za poslovanje
i standarde sistema franšizinga
4) obaveze cuvanja poslovne tajne i drugih poverljivih podataka,
5) vrste i obim osiguranja koje je primalac franšize dužan
da uplati,
6) nacin i uslovi izmene i obnavljanja uputstava i ugovorenih oblika
poslovanja,
7) pravila saradnje i obaveze na poslovima oglašavanja promocije
proizvoda i/ili usluga, uzajamnog izveštavanja i sl.
V. Ogranicenje odgovornosti stranaka:
1) slucajevi oslobadanja od odgovornosti usled dejstva više
sile,
2) oslobadanje odgovornosti usled slucaja,
3) ogranicenje odgovornosti ili oslobadanje od odgovornosti, usled promenjenih
okolnosti.
VI. Odredbe o trajanju ugovora:
1) vreme na koje je ugovor zakljucen, uslovi i nacin precutnog produženja
ugovora,
2) slucaj prestanka stranaka ( stecaj, likvidacija, smrt ) i uslovi za
prenos prava iz ugovora na sledbenike, odnosno naslednike,
3) raskid iz važnih razloga, postupak i prava stranaka u slucaju
raskida ugovora,
4) ustupanje ugovora i uzajamna prava i obaveze u slucaju ustupanja,
5) obaveze i rava nakon prestanka ugovora.
VII. Rešavanje nastalih nesporazuma i sporova:
1) rešavanje nastalih nesporazuma mirnim putem i nacin tog rešavanja,
2) ugovaranje nadležne arbitraže za rešavanje nastalog
spora iz ugovora ili povodom ugovora, ako se sporazum nije mogao rešiti
mirnim putem ( može i ugovaranje nadležnog suda ),
3) ukoliko se radi o strankama razlicite nacionalnosti, odnosno državljanstva,
utvrdivanje merodavnog materijalnog prava za rešavanje nastalog spora
od strane arbitraže.
VIII. Završne odredbe:
1) jezik ugovora prateca korespodencija i isprava,
2) odredba da se zakljucivanjem ugovora ranija prepiska i dokumentacija
stavlja van snage ( gubi pravnu važnost ),
3) naknadni prilozi, aneksi i protokoli sacinjeni posle zakljucivanja
ugovora mogu, zavisno od sardržine, menjati ili dopunjavati ugovor
i franšizingu, pod uslovom da su potpisani od strane ovlašcenih
lica obeju stranaka,
4) broj istovetnih primeraka na odredenom jeziku i broj overenih prevoda,
5) mesto i datum potpisivanja ugovora i
6) potpisi ovlašcenih lica za sklapanje ugovora, koji su se uzajamno
legitimisali pri potpisivanju ugovora.
Ovaj gore navedeni sadržaj ugovora o franšizingu treba shvatiti
kao uzor i podsetnik. Ovaj primer može biti od velike koristi za
razvijanje sistema franšizinga, a u praksi cesto dolazi do skracivanja
ugovora. Naš Zakon o preduzecima ( njegov clan 420) predvida da se
preduzeca mogu udruživati, izmedu ostalog i po sistemu franšizinga.
Predmet ugovora o franšizingu je najcešce:
• ustupanje iskljucivih prava prodaje robe i obavljanje usluga na
ugovornom podrucju;
• ustupanje prava iskorišcavanja robnog ili uslužnog žiga,
uzorka modela i firme;
• ustupanje prava iskorišcavanja poslovodnog know-how-a;
• obavljanje usluga zavisno o ugovornoj deobi rada;
• obavljanje nadzora kao kontrole kvalieta poslova prodaje i usluga;
Obaveze davaoca franšizinga
Obaveze davaoca franšizinga se ugovorom o franšizingu precizno
specificiraju, ali najcešce su:
• ustupanje prava iskljucive prodaje robe i vršenja usluga;
• ustupanje prava upotrebe robnog i uslužnog žiga;
• ustupanje prava upotrebe firme, memoranduma i drugih poslovnih
znakova preduzeca;
• ustupanje know-how-a ( tehicki: tehnološki metodi proizvodnje
,upotreba recepata, formula, specifikacija, postupaka i metoda proizvodnje
i poslovni znanja o metodama pridobijanja potrošaca, znanja o organizaciji
plasmana i prometa, znanja o osnovama finansiranja);
• vršenje nadzora u funkciji zaštite žiga, goodwilla,
standarda ponude robe i usluga;
• pružanje niza dopunskih usluga u cilju olakšanja otpocinjanja
i vodenja poslova predvidenih ugovorom ( pomoc u pronalaženju i uredenju
sedišta, obrazovanje primaoca franšize i njegovog osoblja, pomoc
u upravljanju preduzecem, reklama i propagandna kampanja, stavljanje na
raspolaganje svih vrsta podataka o tržištu;
Obaveze primaoca franšizinga
Obaveze primaoca franšizinga se ugovorom o franšizingu precizno
specificiraju, ali najcešce su:
• primena u poslovanju svih upustava i propisanih standarda poslovanja
( organizacija preduzeca, prodaja i dr.)i tehnoloških postupaka u
proizvodnji hrane i pica (unutrašnja jednoobraznost);
• obaveza spoljnjeg jednoobraznog uredenja sedišta odnosno
radnje (spoljnja jednoobraznost);
• obaveza nabavke robe od davoca franšizinga ili lica koje
on oznaci;
• obaveza odredenog investiranja;
• obaveza cuvanja poslovne tajne;
• obaveza placanja naknade;
Naknada se placa kao paušalna naknada ( fee) ili kao franšizing
naknada ( royality).
Paušalna naknada predstavlja tržišnu vrednost prava franšizinga,
ukljucujuci i stvarne troškove usluga.
Franšizing naknada se ugovara u odredenom procentu i zavisi od obima
ukupnog prometa (varijabilni deo) ili je delom fiksna ( naknada za ugovorene
posebne usluge).
Pored paušalne naknade ili franšizing naknada primalac franšizinga
ima i druga placanja prema davaocu franšizinga:
• kupovnu cenu za nabavljenu robu;
• placanje zakupnine ako je davalac franšizinga dao u zakup
poslovne prostrije primacu franšizinga;
• otplata kreditnih rata, ako je ako primalac franšizinga korisnik
kredita od davaoca franšizinga radi vlasitih investicionih ulaganja
u vezi sa ugovorom o franšizingu.
Pravni osnovi za regulisanje ugovora o franšizingu
Jedino u SAD je donesen propis o ugovoru o farnšizingu. Ostale zemlje,
ukljucujuci i našu, nisu donele propis o ugovoru o franšizingu.
Pravni osnov za regulisanje ugovora o franšizingu u našoj zemlji
su: opšti uslovi poslovanja, opšta pravila ugovornog prava i
analogna primena srodnih imenovanih ugovora iz Zakon o obligacionim odnosima.
Ugovor o franšizingu je neimenovani ugovor i sadrži elemente
iz više ugovora: ugovora o licenci, ugovora o know-how, ugovora o
zastupanju, ugovora o radu, ugovora o prodaji, ugovora o delu, ugovora
o društvu, ugovora o uslugama i ugovora o zakupu.
Ugovor o franšizingu je neimenovan i formalni ugovor, dvostrano-obavezan
i teretni ugovor i ugovor sa trajnim prestracijama.
Ekonomske karakteristike franšizinga
U ekonomskom smislu ugovor o franšizingu je pravni instrument koji
obezbeduje posao franšizinga kao oblika saradnje u delatnostima komercijalizacije
roba u trgovini na malo i davanju usluga.
Ekonomske karakteristike frašizing posla su:
• deoba i specijalizacija rada;
• savremeno udruživanje preduzeca;
• ekonomska ekspanzija širenjem tržišta i razvojem
delatnosti;
• savremeni sistem ekonomskih odnosa visokog stepena;
• oblik premošcavanja podvojenosti proizvodnje i prodaje;
• krajnja racionalnost i specijalizacija uz istovremeno stvaranje
jedinstvenog i uzajamnog i cvrsto povezanog procesa koji obuhvata proizvodnju
i prodaju;
• metod vertikalnog povezivanja proizvodnje i prometa;
• moderna integracija u sistemu distribucije;
• oblik poslovne organizacije;
• novi marketing sistem;
• ”marchandising” kao skupni pojam za mere koje preduzima
proizvodno preduzece radi postizanja efikasnije prodaje, a odnose se na
prezentaciju proizvoda i ostale napore koji donose uspešnom plasmanu;
Statisticari navode preko “100 sektora prodaje roba, usluga i proizvodnje”koje
mogu biti “franšizirane” u savremenim ekonomskim odnosima.
Ekonomski interesna motivacija subjekata u poslu franšizinga
Ekonomski interesna motivacija subjekata u poslu franšizinga predstavlja
sadržaj motiva, ekonomski i interesno opredeljenih, za zakljucivanje
ugovora o franšizingu. Identifikuja ekonomskih ineteresnih motivacija
prikazana kroz motivaciju davaoca i primaoca franšizinga.
Motivacija davaoca franšizinga:
• razvoj i rast preduzeca (razvoj i širenje delatnosti preduzeca
uz relativno mala ulaganja);
• racionalizacija ulaganja;
• racionalizacija rizika;
• povecanje konkurentske snage preduzeca;
Motivacija primaoca franšizinga:
• racionalizacija ulaganja ;
• smanjenje rizika uspešnog poslovanja;
• racionalizacija troškova poslovanja;
• umanjenje poslovnih rizika;
• racionalizacija rada;
Vrste ugovora o franšizingu
U pravnoj teoriji i poslovnoj praksi postoji više vrsta ugovora
o franšizingu:
1. “nepokretni” ili
2. “pokretni” (deoba prema sedištu primaoca franšizinga);
3. “operativni franšizing” ( ne omogucuje subfranšizing);
4. ”teritorijalni franšizing”(koji omogucuje primaocu
franšizinga da na svojoj teritoriji angažuje novim ugovorom
i trece lice);
5. “tradicionalni”;
6. “franšizing novog tipa”;
Najznacajnija podela ugovora o franšizingu je na:
1. robni franšizing ( franšizing proizvoda),
2. prometni – poslovni franšizing ( franšizing usluga)
i
3. proizvodni ili industrijski ( tehnološki ) franšizing.
U robnom franšizingu ( franšizing proizvoda ) proizvodac ( davalac
franšizinga ) ustupa izabranom trgovcu pravo iskljucive prodaje odredenog
proizvoda ili grupe proizvoda na tacno odredenoj teritoriji, radi prodaje
krajnjem korisniku ( kupcu ). Prodaja krajnjem korisniku ostvaruje se
putem dva kupoprodajna ugovora od kojih je jedan zakljucen izmedu davaoca
franšizinga i primaoca franšizinga, a drugi izmedu primaoca
franšizinga i kupca.
Prometni ( poslovni ) franšizing se sastoji u pružanju niza
usluga ( tzv.paketa usluga ) koje davalac franšizinga pruža
primaocu franšizinga. Davalac franšizinga svoju „poslovnu
formulu“ tj. nacin poslovanja ( svoj imidž ), svoje metode
plasmana, steceno znanje i iskustvo ( know-how ), robne i uslužne
znakove i sl. Prakticno daje mu komletni provereni „paket“
usluga sa ciljem uspešnog plasmana proizvoda. Na taj nacin se ostvaruje
unifikacija poslovanja svih primalaca franšizinga koji su u poslovnom
odnosu ( lancu ) sa jednim davaocem franšizinga. Ovde se u odredenoj
meri može govoriti i o franšizingu sistema distribucije koji
znaci primenu vertikalnog odnosa kooperacije na osnovu dugorocnog ugovora
izmedu pravno samostalnih partnera na bazi koga davalac sistema daje korisniku
sistema pravo i nalaže mu u dužnosti da distribuira tacno odredene
proizvode ili usluge uz korišcenje njegovog naziva, njegove robne
marke i opreme robe, kao i ostalih njegovih zašticenih prava, i uz
korišcenje njegovih marketing organizacionih programa.
Proizvodni franšizing se sastoji u tom da proizvodac – davalac
franšizinga ustupa primaocu franšizinga pravo prodaje svog proizvoda
ili grupe proizvoda na tržištu, a u odredenim slucajevima i
pravo njihove potpune ili delimicne proizvodnje na bazi licence, znanja
i iskustva davaoca franšize. Po pravilu se ustupa iskljucivo pravo
prodaje na tacno odredenoj teritoriji ili tržištu ( zemlji ).
Primalac franšizinga je u obavezi da nabavlja proizvode koji su predmet
franšizinga samo od proizvodaca ili od isporucioca koga on odredi,
a on ujedno ima pravo kontrole nad poslovanjem primaoca franšizinga.
Neke klasifikacije govore pored franšizinga proizvoda ( franchising
of products ) o franšizingu ukupnog poslovanja koji se odnosi i na
ostale poslovne funkcije kao što su rukovodenje, nabavka, racunovodstvo
itd. Ove podele treba posmatrati i u svetlu razvoja sistema franšizinga,
pošto se tradicionalni franšizing koncept odnosi na ustupanje
prava u vezi proizvoda i trgovinskog imena (product and trade name franchising
) i javlja se kao odnos u plasmanu proizvoda izmedu isporucioca i prodavca
u kome ovaj drugi pribavlja deo identiteta samog proizvodaca (karakteristicno
za automobilske delove i servis, pica ). Integralni franšizing ili
„franšizing druge generacije“ karakteriše otvorena,
odnosno tekuca poslovna saradnja izmedu davaoca i primaoca franšizinga
koja se odnosi ne samo na proizvode, usluge i trade mark, vec na celokupno
poslovanje – marketing strategiju i plan, nacin rada i standarde,
kontrolu kvaliteta i kontinuiranu komunikaciju u oba pravca ( business
format franchising ) i karakteristican je za hotelski i turisticki kompleks.
FRANŠIZING KAO STRATEGIJA RASTA MALIH I SREDNJIH PREDUZECA
Prakticno i teoretski je dokazano da se sistem franšizinga može
primenjivati u svim oblastima ekonomske aktivnosti. Partneri u sistemu
franšizinga su franšizant i njegovi franšizati. Nosilac
sistema franšizinga je franšizant. On je lider sistema i dominira
u poslu. Franšizant ima ugled, znanje, savremenu organizaciju rada.
To je firma ciji znak uliva poverenje u kvalitet roba i usluga. Franšizant
jasno definiše svoj poslovni sistem i traži saradnike u poslu,
partnere, kooperante, tj.franšizate.
Franšizant je dužan da precizno formira sistem franšizinga
na cijem celu se nalazi. U tom cilju on je dužan da izradi poslovni
oblik franšizing sistema, a to je prirucnik ( brošura ), koji
obuhvata sve neophodne elemente da se neiskusnoj osobi pomogne u biznisu,
kako bi ona uspešno poslovala uz stalnu pomoc, i nadzor franšizanta.
Prirucnik ili brošura treba da sadrže sledece elemente:
- potpun opis biznis koncepta ( on treba da ukaže na nacin uspešnog
vodenja posla u svim funkcijama franšizing sistema)
- proces uvodenja i obucavanja posla prema biznis konceptu sistema (
franšizant
je dužan da uvodi u posao i obucava sve clanove franšizing sistema
( franšizate ), kako bi postigli što povoljnije rezultate u
svom radu)
- neprekidni proces pomaganja i nadzora
Franšizant, pored navedene brošure o nacinu poslovanja, treba
da pruži svojim kooperantima sve važnije informacije o medusobnom
sistemu u franšizing sistemu, kao što su:
- poslovni i finansijski položaj franšizanta,
- ljudi koji su ukljuceni u franšizing kompaniju,
- predlog franšizinga,
- franšizati,
- finansijski poslovi i
- ugovor o franšizingu.
Sa stanovišta davaoca franšize, prednosti su u tome što
on nema nikakvih direktnih ulaganja u filijalu koja nosi njegovo ime.
Inventar i opremu poseduje primalac franšize. Zatim postoje i troškovi
obezbedivanja konstantne usluge primaocu franšize po pitanjima tipa
istraživanja i razvoja, propagande, administrativne pomoci i povratne
sprege i veze unutar mreže. Jedna od mana je i ta da neuspeh pojedinacne
franšize može da se negativno odrazi na ukupno poslovanje franšizinga.
Drugi se nedotatak ponekad nalazi u neobicnoj mešavini zavisnosti
i nezavisnosti koju stvara franšizing. Franšiza ipak treba
da bude stvar zajednickog interesa i obaveza.
Franšizat je u obavezi je da pregovara iskreno i dobronamerno sa
franšizantom. Primalac franšize je dužan da iznese sve
cinjenice o sebi koje su znacajne za franšizanta, da odluci da li
ga prihvata u svoju poslovnu mrežu ili ne! Selekcija franšizata
je najosetljiviji posao pri formiranju franšizing sistema. Franšizati,
po pravilu, su mali privrednici privatnog sektora, odnosno mala i srednja
preduzeca. Franšizati ulažu u posao i rad i kapital, zadržavaju
i pravnu i ekonomsku samostalnost, ali se striktno pridržavaju prava
i obaveza iz ugovora o franšizingu.
Evropska i neke nacionalne federacije za franšizing, preporucuju
da se izbor franšizata vrši nakon provere i analize specijalnog
upitnika. Franšizat po ovoj federaciji treba da odgovori na sledeca
pitanja:
- Da li razumem šta je franšizing i šta on obuhvata-
- Da li sam fizicki i psihicki kvalifikovan za samozapošljavanje-
( zdravlje, mladost i dr.)
- Da li posedujem dovoljno finansijskih sredstava koja bi omogucila da
pocnem posao-
- Da li imam nerava i volje da preživim ocekivane gubitke dok se
uhodavam u posao i dok se suocavam sa neocekivanim greškama-
- Koje su moje prirodne sklonosti i veštine-
- Da li kontaktiram i dobro saradujem sa ljudima-
- Da li cu biti sposoban da dobro rukovodim saradnicima i osobljem, i
da im budem uzor u poslu-
- Da li sam spreman da radim prekovremeno-
- Kako ce moja porodica reagovati na moju odluku da radim dugo i naporno-
- Da li ce me mija porodica svesrdno pomagati i podržavati u preuzetom
riziku-
- Šta ja, u stvari, želim i mogu da postignem: a) poslovno zadovoljstvo,
b) mnogo novca, c) nekretnine, d) zapošljavanje porodice i prijatelja-
Mogu li prihvatiti disciplinu i pravila franšizing sistema-
- Hocu li poštovati autoritet franšizanta-
- Da li sam mogao da se svrstam u red samozaposlenih drugacije, ili samo
kroz franšizing sistem-
- Na kraju, šta ja želim da postignem u životu-
Treba imati na umu da 50% franšizata, koji su doživeli neuspeh
u poslu, sami su odgovorni za nastale poteškoce. Sistem franšizinga
i velicina posla ne garantuju uspeh. Franšizant ( davalac franšize
) je onaj koji poseduje pravo imena ili zaštitnog znaka poslovanja.
On obezbeduje pocetne uslove poslovanja, ali finansijski dobitak franšizata
mnogo zavisi od njegovih menadžerskih sposobnosti u malom biznisu
i kooperaciji sa clanovima sistema. Poslovni format franšizinga pruža
primaocu franšizinga ne samo zaštitni znak i fabricki žig,
vec i kompletni sistem obavljanja posla.
Zaista, rec sistem je kljuc koncepta za franšizing. Primalac franšize
prima pomoc u selekciji lokacije za poslovanje, obucavanje personala,
poslovno uredenje, reklamiranje i snadbevanje proizvodima. Za ove usluge
primalac franšizinga placa unapred direktno franšizing taksu
i tekuce naknade, koje omogucavaju davaocu franšize da obezbedi obucavanje,
istraživanje i razvoj i da potstice celokupno poslovanje. Ukratko,
franšizat ( primalac franšize ), kupuje neciju tudu ekspertizu,
iskustvo i metod obavljanja poslovanja. Iako prihvatanje franšizinga
nije apsolutna garancija buduceg uspeha, mnoge zamke individualnog vlasništva
se mogu izbeci. Najvažnija obaveza franšizata, na osnovu analiza
i anketa odredenih ekonomista, je da marljivo radi prema datim uputstvima
i da u posao ukljucim porodicu i radnike.
I sa stanovišta primaoca franšize, takode postoje prednosti
i mane , koje ce se u daljem tekstu objasniti.
PREDNOSTI:
- poslovni format proizvoda, koji je vec testiran na tržištu
i verovatno je utvrdeno da funkcioniše ( tako se mogu izbeci krupni
problemi u pocetnom periodu )
- prepoznatljivo ime, sa kojim je javnost vec upoznata i u koje snadbevaci
maju poverenje
- publicitet, reklamiranje sopstvenih proizvoda ili usluga, i indirektna
propaganda šutem natpisa i druge propagandne korporacijske slike
u svim filijalama davsaoca franšize
- iako preuzimanje franšize nije jeftinije od zapocinjanja samostalnog
posla, smatra se da je procenat skupih greški, koji naprave pojedinci
koji zapocinju samostalni posao, znatno umanjen usvajanjem vec testiranih
formata,
- direktna i bliska pomoc tokom pocetnog perioda
- period obuke za proizvodnju i upravljanje
- skup postupaka standardnog upravljanja, racunovodstva, prodaje i kontrole
zaliha, koji je ukljucen u poslovni prirucnik
- bolji uslovi za centralizovanu glavnu nabavku, koju nudi davalac franšize,
iako možda traži maržu kao izvor prihoda od primaoca franšize
- korist od istraživanja i razvoja davaoca franšize radi poboljšanja
proizvoda
- povratna sprega, kroz maržu, za vodenje postupaka i kapaciteta
radi poredenja primedbi sa ostalim primaocima franšize i formalno
i neformalno
- koristz od saveta davaoca franšize za odabir opreme i nivo prvobitnih
zaliha
- pomoc pri odabiru položaja
- pristup davaocevim zakonskim i finansijskim savetnicima
- zašticena i privilegovana prava na franšizu u datoj regiji
- poboljšanje mogucnosti dobijanja zajmova od banaka
- podrška poznatog trgovackog imena pri pregovorima za dobre položaje
sa zastupnicima za zakup ili vlasnicima zgrade.
MANE:
- prakticno nema prostora za inicijativu pojedinca po pitanju proizvoda,
usluga i dizajna
- licencna naknada koja se placa davaocu franšize, obicno se proucava
na osnovu bruto profita ili prometa. Problem je u tome da, ukoliko davaoc
franšize ne da svoj ucinak, ili ako primalac franšize smatra
da ovaj to ne cini, licencna naknada može biti tema oštrih
rasprava
- sledeci problem je u tome što visok poslovni promet ne mora podrazumevati
i visoko rentabilno poslovanje
- primalac franšize nema baš punu slobodu da proda franšizu,
bez obzira što po mnogim aspektima posao vodi nezavisno
- sprovodenje ugovora o teritoriji može biti teško u praksi
- primalac franšize može biti obavezan da, zajedno sa placanjem
licencne naknad, davaocu franšize, od njega kupuje i robu i usluge,
moguce i po ne baš povoljnim cenama
- davalac franšize zadržava pravo redovne i vanredne kontrole
primaoca i to ima povratno dejstvo na kvalitet njegovog imidža i
dr.
Savremena tržišna privreda postepeno napušta klasicni kupoprodajni
odnos, a radaju se novi, dugorocno kooperativni odnosi izmedu franšizanta
i njegovih selekcioniranih partnera, tzv. franšizata. Medusobna prava
i obaveze regulišu se veoma detaljno ugovorom o franšizingu.
ZAKLJUCAK
Pretpostavka za zasnivanje sistema franšizinga, a time i za zakljucenje
ugovora, je da je davalac franšizinga ekonomski snažno preduzece
koje je steklo veliki poslovni ugled i ciji su proizvodi ili usluge poznate
potrošacima po svom kvalitetu koji se raspoznaje po znaku, firmi
ili drugim spoljnim obeležjima preduzeca davaoca franšizinga.
Ova afirmisanost davaoca franšizinga je i osnovni motiv primaoca
franšizinga da se ukljuci u franšizing sistem davaoca franšizinga
i da olakša svoje poslovanje koristeci njegovu reputaciju. Prednosti
franšizinga za njegovog primaoca su iskustvo (uspešnost ) davaoca
franšizinga, obuka koju pruža davalac franšizinga za njegovog
primaoca, stalni razvoj i istraživanje koje on sprovodi i na tome
gradi konkurentnost, prednosti kupovine i oglašavanja na veliko preko
davaoca franšizinga, veca privredna snaga kada se radi „u sistemu“.
S obzirom da je franšizing dugorocni poslovni odnos ( neki ga zato
porede i sa brakom ) preporucuje se da primalac franšizing prikupi
što više informacija o davaocu franšizinga i njegovom franšizing
sistemu. Kada je u pitanju sam davalac franšizinga treba prikupiti
podatke koliko je dugo u ovom poslu i kakav mu je dosadašnji uspeh,
koliko ima primalaca franšizinga ukljucenih u svoj sistem i na kojim
lokacijama, kakvi su dosadašnji poslovni rezultati primalaca franšizinga,
kolike su provizije i troškovi koje primalac franšizinga treba
da plati, koliko je primaocima franšizinga trebalo da povrate uložene
investicije i da ostvare zadovoljavajuci prihod, kakvu pomoc davalac franšizinga
pruža primaocima franšizinga i da li su oni zadovoljni saradnjom
itd. Svakako da je najdelikatnije pitanje provizije koju treba primalac
franšiziga da plati i koja se sastoji od provizije za ukljucenje
u sistem davaoca franšizinga ( initijal franchise fee ) koja se placa
jednokrato ( ne naplacuju se davaoci franšizinga), rojaliteta ( royality
fee) koja se placa periodicno ( procenat nedeljenog, mesecnog ili godišnjeg
prometa) i provizije za oglašavanje ( advertising fee ) za promociju
primaoca franšizinga u propagandnoj kampanji koju na nivou sistema
sprovodi davalac franšizinga.
Ilustracije radi, 85% davalaca franšizinga u Australiji naplacuje
proviziju za ukljucenje u sistem, a 86% naplacuje rojaliti od cega 78%
od prihoda, a 22% u fiksnom iznosu. Drugo posebno važno pitanje za
primaoca franšizinga je nacin na koji davalac franšizinga sprovodi
kontrolu i u kom obimu. Ovo se javlja u vidu odobrenja lokacije i prodajnog
prostora od strane davaoca franšizinga, kontrole usluga i proizvoda
koji se plasiraju, ogranicenja palete proizvoda i usluga koje primalaca
franšizinga može da plasira, ogranicenja u pogledu teritorije,
predaje i nacina poslovanja na toj teritoriji. Treci aspekt od posebnog
znacaja za primaoca franšizinga je rok na koji se zasniva poslovni
odnos i u kojim slucajevima i pod kojim uslovima se okoncava ugovor o
franšizingu i kakve su mogucnosti za jednostavni raskid od strane
davaoca franšizinga. Najcešci rok na koji su zakljucenu ugovori
o franšizingu u Australiji su 6 do 10 godina ( 39%), a sa druge strane
12% nema fiksiranog roka.
Ugovor o franšizingu predstavlja proizvod autonomnog trgovinskog
prava i nijedan nacionalni sistem prava, niti medunarodna regulativa,
ne sadrže odredenje ovog pravnog posla. Ugovor o franšizingu
je po pravilu neformalan, a u praksi se ovi ugovori zakljucuju prema tipskim
uslovima poslovanja ( formularima ugovora ) davalaca franšizinga
koji zahvaljujuci svojoj dominantnoj privrednoj poziciji i pregovarackoj
snazi diktiraju uslove, maksimalno štiteci svoje interese. U tom
pogledu je i znacajna uloga Medunarodnog udruženja za franšizing
ciji je osnovni zadatak da izraduje opšte uslove poslovanja i kodekse
poslovne etike, kao što je „code of priniples and standards
of conduct“ koji se preporucuju za citanje svima onima koji imaju
nameru da udu u pregovore oko franšizinga sa nekim od potencijalnih
davalaca.
Inace u praksi ugovor o franšizingu treba razlikovati od ugovora
o licenci i ugovora o „know-how“, jer se ugovorom o franšizigu
uglavnom ne prenosi samo jedno znanje i iskustvo, bez obzira da li je
zašticeno patentom ili nije. U našem pravnom sistemu ovaj ugovor
nije posebno tretiran. Sa aspekta zakljucivanja ugovora o franšizingu
sa nekim od stranih davalaca ili primalaca franšizinga relativno
je da ne postoji izricita obaveza prijavljivanja ovih ugovora nekom od
državnih organa ( Savezno ministarstvo za spoljnu trgovinu ), ukoliko
se ne radi o pribavljanju i ustupanju prava industrijske svojine i znanja
i iskustva u smislu Zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju.
LITERATURA
1) Kandic Vojislav: Franšizing kao marketing strategija preduzeca,
Ekonomski anali, Beograd
2) Mlikotin - Tomic, Deša: Ugovor u franšizingu, Informator,
Zagreb, 1986
3) Peters, Lena i Schneider, Marina: Franchising Contract, Preliminary
study, UNIDROIT, Rome 1986,
4) Ðurovic Radomir: Franšizing – pojam, vrste i sadržina
ugovora, Referat na Saboru malih privrednika, Vrnjacka Banja, 1990
5) „Službeni list SR Jugoslavije“, Beograd, broj 29/96
6) Zlatkovic M. Živorad:Franšizing – tranzicija u postkapitalisticki
privredni sistem, Ekonomika – Crveni krst, Niš, 1999
7) British franchise Association: The of Franchising, 1990
8) Glušica Zdravko, Draškovic Milan: Kako uspešno voditi
franšizu, VAKI, Novi Sad
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi seminarski
rad
u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi
SEMINARSKI RAD
|
|