|
Preduzetništvo kao faktor ekonomskog razvoja
Prema Veberovom metodu, sva društva se mogu podijeliti na: predindustrijska
,industrijska i postindustrijska. Ova podjela se može sagledati kao
paradigma koja daje jasniju mogucnost da se sagledaju jasnije elementi
elementi takvih društava i tedencije, pogotovo razvoja tržišne
ekonomije i preduzetništva .
Predindustrijsko drustvo je najraniji oblik društva i najduže
je trajao u povijesti. Glavna grana privrede u ovom društvu je poljoprivreda
, najvece broj stanovništva je bio angažovan u toj grani . Nizak
stepen razvijenosti tehnike i tehnologije i na njoj zasnovane podjele
rada, mala pokretljivost stanovništva, velika zavisnost od prirode.
Socijalna kontrola je poništavala individualne potrebe.
Karakteristike ranog industrijskog društva su : korištenje novih
vidova energije, usavršavanje postojecih i pronalazak novih alata,
prelazak sa proste zanatske na manufakturnu organizaciju proizvodnje,
jacanje medunarodne trgovine, pocetak kolonijalnih osvajanja u interesu
proširivanja tržišta, kontinuiran porast proizvodnje, pojava
novih proizvoda i opsteg pada troškova proizvodnje.
Osnovne karakteristike razvijene faze industrijskog tipa drustva su problem
nezaposlenosti i problemi koji se ogledaju u hiperprodukciji roba, zatim
masovna upotreba mašina i proizvodnja po standardiziranim postupcima.
Masovna proizvodnja postaje dominantan oblik proizvodnje, pojava hiperprodukcije
roba dodatno usložnjava nezaposlenost, te nastaje snažan proces
demokratizacije u politickom i u ekonomskom životu.
Sa sve vecim razvojem tehnike i tehnologije dolazi do razvoja privrede
i drustva, tj. pojave novog tipa drustva, tzv. postindustrijskog tipa
drustva. Kao sinonimi za postindustrijska drustva u upotrebi su i nazivi:
tehnotronsko doba, ekonomija znanja, postmoderno društvo, informaticko
društvo, postkapitalisticko društvo, post biznis društvo.
Karakteriše ga razvoj novih tehnologija u koje ubrajamo : mikroelektroniku,
biotehnologiju, tehnologiju novih materijala, tehnologiju lasera, nuklearnu
fisiju, informacionu tehnologiju .
Razvoj poduzetništva se obicno vezuje za dvije
faze:
1) Faza izgradnje i rasta – u kojoj pojedinac dominira
2) Faza diferencijacije i konsolidacije – u kojoj dolazi do snazne
interakcije pojedinaca i okruzenja
Richarda Cantilona je razvio prvu teoriju preduzetnistva, i on razlikuje
tri razreda ekonomskih agensa :
1. gospodare zemljišta, koji su finasijski nezavisni,
2. preduzetnike koji su ukljuceni u tržišnu razmjenu, gdje preuzimaju
rizik ,da bi ostvarili dobit
3. i najamnike , koji se iskljucuju iz odlucivanja i koji pogodbom osiguravaju
stalna primanja.
Cantilon ne naglašava preduzetnicke osobenosti, vec funkciju koju
on sam obavlja. Po njemu postoje 2 temeljne karakteristike preduzetnika
– preduzetnik je špekulant, on danas kupuje po fiksnoj cijeni,
jer racuna da ce sutra prodajom po višoj, ostvariti profit i preduzetnik
posluje u neizvjesnoj okolini i preuzima rizik od kojeg se ne može
osigurati .
Cantilov uticaj na preduzetnistvo, nije moguce zaobici jer je pokazao
da bit preduzetnistva leži u sposobnosti da se jasno predvide buduci
dogadaji i njihov uticaj na ekonomski život . Preduzetnik je temeljni
agens ekonomskog sastava .
USLOVI ZA NASTANAK I RAZVOJ PREDUZETNIŠTVA
Ekonomski preduslovi razvoja poduzetništva su:
- Vlasništvo, veza izmedu covjeka i prirode. Postoje tri temeljna
oblika vlasnistva: zajednicko, društveno i privatno. Može se
tematizirati sa pravnog, ekonomskog, politickog , sociološkog, moralnog
i drugih aspekata.
- Kapital - u najopštijem znacenju zajedno sa radom i zemljom predstavlja
osnovni input. I on je preduslov za zapocinjanje bilo kakve poslovne aktivnosti
( preduzetnicke ). „Kapital je kljuc koji otvara vrata: ako ide
napred, svi putevi su otvoreni...“ (Molijer)
- Konkurencija – oznacava niz uslova za ponašanje privrednih
partnera u sferi razmene prilikom formiranja tržišne cene a
rerazlikujemo: potpunu , nepotpunu i monopolisticku konkurenciju .
- Tržišna struktura –oznacava struktuiranje tržišta
prema razlicitim kriterijumima. Preduzetništvo ovisi o tržišnoj
strukturi i konkurenciji sa odgovarajucim relacijama .
- Preduzece – predstavlja organizacioni oblik funkcioniranja preduzetništva.
Sa nizom teorija koje izucavaju preduzece: ekonomika preduzeca, teorija
preduzeca, teorija sistema...
Sociološki uslovi razvoja poduzetništva
P.Druker, je preduzetništvo nazvao sociokulturnim fenomenom koji
bitno zavisi od društvene strukture i etickog sistema. Odlucujuca
je obrazovna razina stanovništva i njegova mobilnost, nepostojanje
diskriminacije u slojnim grupama, nacionalnim zajednicama, konfesionalnoj
i spoljnoj osnovi.
Politicki uslovi razvoja poduzetništva su:
demokratizacija, liberalizam, pluralizam, slobode i druge vrijednosti.
To je spoljni okvir preduzetništva. Država svojom pravnom regulativom
i ekonomsko razvojnom politikom mora poticati i pomagati u osiguravanju
politickih uslova. .
Najvažnije karakteristike okruženja koje imaju svoj snažan
uticaj na razvoj poduzetništva su: proces tranzicije društva,
posljedice ratnog razaranja, nestabilnost ekonomskog sistema, malo i nerazvijeno
tražište, neizgradene tržišne i finansijske institucije,
spoljno - trgovinski debalans,nedostatak kapitala ,nizak nivo poslovne
kulture ,nelikvidnost preduzeca i banaka.
Neophodnost i osnovni pravci tranzicije nasih preduzeca
Nasa privreda se u poslednjih pedesetak godina razvijala u uslovima drzavne,
a zatim drustvene svojine sredstava za proizvodnju. Trzisni kriterijumi
poslovanja preduzeca su nedovoljno primenjivani. Ovo tim pre sto ni trzisna
konkurencija medju preduzecima kao osnovnim privrednim subjektima nije
bila dovoljno izrazena. Reformom naseg drustva, a posebno privrede, koja
je zapocela krajem osamdesetih i pocetkom devedesetih godina, proklamovano
je opredeljenje za trzisne kriterijume efikasnosti i efektivnosti poslovanja
preduzeca. Zanemareno je osnovno shvatanje preduzeca kao organizacionog
sistema specijalizovanog iskljucivo za ostvarivanje ekonomskih ciljeva
– zadovoljenje potreba trzista, a time i uvecanje vrednosti ulozenog
kapitala, odnosno sticanje profita. To podrazumeva vecu zastupljenost
privatne svojine, odredjene promene u organizaciji preduzeca i uvodjenje
menadzmenta kao modernog sistema upravljanja. Ovaj proces reforme nase
privrede obuhvata prestrukturisanje preduzeca u pogledu:
1) vlasnistva
2) organizacije
3) upravljanja
Povecanjem privatne svojine u preduzecima dolazi do razvoja preduzetnistva.
POJAM PREDUZETNIK I PREDUZETNIŠTVO
Preduzetnik je lice spremno da preuzme rizik upravljanja preduzecem koji
se temelji na inovacijama i permanentnom razvoji. On sagledava mogucnosti
koje drugi poslovni rukovodioci ili ne vide, ili ih ne interesuju. Preduzetništvo
je delatnost preduzetnika usmerena na inoviranje poslovanja preduzeca
i osvajanje novih tržišta.
Funkcija preduzetništva objedinjuje sposobnosti:
- predvidjanja
- inoviranja
- prihvatanja rizika
- ucenja
Razvoj preduzetnicke aktivnosti je sinergija izmedu:
- talenta
- tehnologije
- kapitala, mora da bude stalno prisutan kako bi se realizovale ideje
- know-how, kao spona koja povezuje talenat, tehnologiju i kapital
FAKTORI KOJI UTICU NA PREDUZETNIŠTVO
Faktori koju uticu na preduzetništvo su:
- licne karakteristike
- okolnosti životnog puta
- faktori okruženja
Licne karakteristike
Medu licnim karakteristikama preduzetnika izvajaju se:
- potreba za postignucem, preuzimanje licne odgovornosti da bi se
ostvarili zadati ciljevi
- unutrašnji skup kontrole, je težnja da se sopstvenim radom
kontroliše sudbina preduzetnika
- visoka tolerancija nejasnoce, znaci da je pojedinac sposoban da radi
i u neizvesnim situacijama
- red rodenja, deca kojima je više posveceno pažnje u detinjstvu,
jedinci i prvorodena deca imaju više šanse da postanu preduzetnici
- zanimanje roditelja, najcešce deca ciji su roditelji, jedno ili
oba, preduzetnici imaju vece šanse da to i sami postanu
- nivo obrazovanja, preduzetnici teže što boljem obrazovanju
- starost, raspon od kada pojedinci postaju preduzetnici je od 22-40,
danas je to i do 55 godine
- radno iskustvo, prethodno radno iskustvo znacajno je za odluku o postanku
preduzetnika
Okolnosti životnog puta
Verovatnocu da ce neko postati preduzetnik imaju:
- nezadovoljavajuce radno okruženje, napuštanje posla i
zapocinjanje sopstvenog
- negativno iskustvo, dobijeni otkaz, razvod braka,...
- razvoj karijere, završetak studija, vojnog roka,...
- ljudi od pozitivnog uticaja, pojedinci koji podsticu osobe da zapocnu
sopstveni posao
Faktori okruženja
Faktori iz okruženja mogu da stimulišu i destimulišu preduzetništvo,
adekvatno finansiranje, tehnicki sposobna radna snaga, uticaj vlade, uslovi
života ...
OSOBINE I TIPOVI PREDUZETNIKA
Teorija preduzetništva bazira se na 4 C:
- (charakteristics) karakteristike, odnose se na psihološke
osobine
- (competencies) sposobnosti, ukazuje na postojanje odredenih veština
- (condisions) uslovi, odnosi se na povoljnosti u okruženju
- (contex) konteks, sile iz makro okruženja
Po komparativnoj teoriji licnost, koja polazi od dva osnovna stava pasivno
i aktivno reagovanje i pasivno i aktivno menjanje, izdvajaju se cetiri
teoriska modela:
- teorija posedovanja „onog pravog“
- teorija o velikoj licnosti
- teorija nužnosti
- teorija o zadružnom delovanju
U slucaju da je osoba pasivna radi se o licnosti koja je sposobna da stvara
i u nepovoljnim uslovima.
Kada je osoba pasivna, a okruženje aktivno osoba više stvara
nego što joj je dato licnim karakteristikama.
Ako su i osoba i okrucenje aktivni radi se o preduzetniku koji svoje okruženje
doživljava kao sredinu u kojoj se odlicno snalazi.
Osobine preduzetnika:
1. preuzimanje rizika
2. nezavisnost
3. unutrašnji centar kontrole, veruju da imaju veliki uticaj na ono
što im se dogada, a da je rezultat srece nazivamo spoljnim centrom
kontrole
4. živeti od uzbudenja
5. samoinicijativnost
6. samopouzdanje
7. prilagodljivost
8. upornost
9. dvosmislenost, odnosi se na dilemu izbora
10. obrasci prepoznavanja, širok pogled na problem i hvatanje u koštac
sa problemima
11. mala potreba za pomoc
12. „ono pravo“, odnosi se na osobine preduzetnika
Tipovi preduzetnika:
1. preduzetnik koji samostalno radi
2. stvaralac tima, stvara vece preduzece
3. nezavisni inovator, tradicionalni inovator
4. multiplikator pristupa, neko ko kreira dobar poslovni pristup i stvara
profit
5. eksploatator velicine, smanjuje troškove sa povecanjem obima aktivnosti
6. agregator kapitala, ulaže veliki kapital
7. strucnjak za kupovinu i prodaju preduzeca uz ostvarenje profita
8. konglomerator, kupovinom akcija u jednom preduzecu koristi za kupovinu
akcija u drugom
9. sposoban manipulator vrednosti, kada od par uzajamno povezanih poslova
stvori kombinaciju vece vrednosti
Ko je preduzetnik može se definisati i po sledecoj matrici:
Da bi bio inovator potrebno je dosta kreativnosti, a malo strucnosti.
Da bi bio promoter potrebno je malo kreativnosti i inovativnosti, ali
i malo strucnosti i poznavanja posla. Da bi bio menadžer administrator
potrebno je malo kreativnosti i inovatrivnosti, a puno strucnosti. Da
bi bio preduzetnik potrebno je mnogo kreativnosti i inovativnosti i mnogo
strucnosti i poznavanja posla.
Sa novim tehnologijama i razvojem tehnike javlja se još 4 tipa „tehnickih
preduzetnika“:
- istraživac, ukljucen je u procese razvoja na akademskom nivou
- proizvodac, ima radno u neposrednoj proizvodnji i razvoju proizvoda
- korisnik, vec je imao perifernu ulogu u razvoju, radio je u marketingu
ili prodaji
- oportunista, onaj koji u novim tehnologijama prepoznaje šansu
U praksi se pojavljuje još jedan tip preduzetnika „serijski
preduzetnik“:
- odbrambeni serijski preduzetnik, njihovi su poduhvati vec otkupljeni
i ovaj tip preduzenika nece težiti otvaranju novog preduzeca kada
naidu finansijski problemi vec povracaju svog starog
- oportunisticki serijski preduzetnik, ovaj tip preduzetnika ce težiti
razvoju novog preduzeca, cak potpuno drugacijeg biznisa od prethodnog,
njihova vodilja je iskorišcavanje šansi koji se javlaju na tržištu.
OBLAST PRIMENE PREDUZETNIŠTVA
Pojam preduzetnik se može posmatrati u užem i u širem smislu.
U užem on je nezavisna licnost koja inicira i realizuje nove poslovne
poduhvate. U širem pored reci nezavisni ukljucuje se i pojam zavisni
preduzetnici kao što su to menadžeri u preduzecima.
Preduzetnik u preduzecu podrazumeva izvornog i izvedenog preduzetnika.
Izvorni preduzetnik je i vlasnik preduzeca, a izvedeni je menadžer
koji ima slobodu da strategijski i operativno deluje kao preduzetnik.
Preduzetnicki menadžment moguce je primeniti u tri vrste preduzeca:
- nova preduzeca
- postojece privredno preduzece
- institucija javnih službi
Nova preduzeca rezultiraju u tri tipa pocetka:
- preduzece stil života, ostvaruju skroman rast i skromna ulaganja
u istraživanje i razvoj
- preduzeca fundamenti, ona su stvorena na osnovu istraživanja i
znace stvaranje nove privredne grane, imaju ubrzan rast
- preduzeca sa velikim potencijalom, ona njacešce privlace interes
investitora i javnosti uopšte
Postojece privredno preduzece:
Proces koji doprinosi opstanku preduzeca je korporativno preduzetništvo,
a ono je zbir napora uloženih u nove poduhvate. U okviru ovakvog
preduzeca imamo internog preduzetnika koji radi i stvara u tudoj organizaciji.
Ako se uporede interni i eksterni preduzetnici razlika je samo u odnosu
na nagradu kao rezultat postignutih rezultata, jer je ona kod internih
niža nego kod eksternih preduzetnika. Interni preduzetnici stoga
mogu da teže da postanu eksterni.
Interno preduzetnistvo je komparativno preduzetnistvo, u okviru koga organizacija
tezi da se prosiri, ispitujuci nove mogucnosti za kombinovanje postojecih
resursa.
Institucija javnih službi:
Preduzetnici u institucijama javnih službi posluju na celu svojih
organizacija. Razlika izmedu poslovnog i preduzetnika javnih službi
je nemogucnost ostvarenja preduzetnickog profita.
Piter Draker navodi sledece prepreke inovacijam u ponašanju orajanizacija
u javnom sektoru:
- baziraju se na budžetu i nisu placenje u zavisnosti od postignutih
rezultata poslovanja
- zavise od mnoštva sastavnih delova
- izražena im je visoka društvena opravdanost postojanja
MODELI NACIONALNOG EKONOMSKOG RASTA
Konvencionalni model nacionalnog ekonomskog rasta se sastoji iz:
Društveni, kulturni i politicki kontekst, ovu grupu faktora definišu
uslovi poslovanja, demografska struktura, ulaganja u obrazovanje, društvene
norme...
Opšti nacionalni uslovi poslovanja, cine ih spoljna trgovina, uloga
vlade u ekonomiji, tržište rada...
Velika, mikro, mala i srednja preduzeca; mikro, mala i srednja preduzeca
daju podršku velikim kao dobavljaci i cine sekundarnu ekonomiju,
dok velika cine primarnu ekonomiju.
Preduzetnicki model nacionalnog ekonomskog rasta
Ovaj model cine:
- Društveni, kulturni i politicki kontekst
- Preduzetnicki uslovi poslovanja
- Preduzetnicke mogucnosti
- Preduzetnicki kapacitet
- Poslovna dinamika (je proces kojim se objašnjava da što se
osnuje više novih preduzeca to ce u tom slucaju mnoga propasti)
Mada poslovna dinamika deluje destruktivno ona na kraju ipak ima uticaja
na nacionalni ekonomski rast. Da bi se povecao odnos novih prema propalim
preduzecima potrebno je usperiti pravilno tri faktora:
- dostupnost finansijskih izvora
- politika i programi Vlade za podršku osnivanju novih preduzeca
- preduzetnicko obrazovanje i obuka
Konceptualni model nacionalnog ekonomskog rasta
Kombinovanje prva dva pristupa ima nekoliko prednosti. Prvo održava
doprinos i velikih i malih preduzeca. Drugo, ukazuje na mogucnost da postojeca
preduzeca mogu da budu izvor za zapocinjanje preduzetnickih poduhvata.
Trece, konsolidovani, konceptualni model ukazuje na kontekst u kom preduzetnicki
sektor funkcioniše.
NIVO PREDUZETNICKE AKTIVNOSTI
Nivo preduzetnicke aktivnosti nije isti u svim zemljama. Na nivo preduzetnicke
aktivnosti uticu 3 faktora:
- demografski faktori, rast ili pad stanovništva, starosna struktura,...
- ekonomski poredak, zaposlenost, obrazovanje, podrška istraživanjima,...
- preduzetnicki uslovi poslovanja, III faktora uticu: politika Vlade,
obrazovanje i obuka i finansije
PRONALAŽENJE PREDUZETNICKIH IDEJA
Moguce je izdvojiti tri tipa pronalaženja ideja:
- eksterno stimulisano pronalaženje ideja, ideja da se zapocinje
novi poduhvat dolazi pre samog pronalaženja ideje
- interno stimulisano pronalaženje ideja, gde se najpre otkriva problem,
a onda kasnije i zapocinje preduzetnicki poduhvat
Kada preduzetnik razmišlja da u poslovanje ude sa novom, pozajmljenom
ili kupljenom idejom mora se razmotriti:
- rizik, verovatnoca neuspeha poduhvata
- procena, proracun izvodljivosti ideje
- profit, kao kompenzacija, povracaj za uložena sredstva
NOVA SAZNANJA I INFORMACIJE
Inovacija zasnovana na znanju je superstar preduzetništva. Ona donosi
publicitet i novac, ali ima i odredene zahteve:
- pažljivu analizu svih neophodnih faktora
- jasna koncepciju na stratešku poziciju, inovator mora biti u pravu
vec prvi put jer nece imati drugu šansu
- mora se primenjivati preduzetnicki pristup i dobro predvidanje
„Dobro voditi posao znaci upravljati buducnoscu, a upravljati buducnoscu
znaci upravljati znanjem, komunikacijama i informacijama.“ (Hanic)
Mudar preduzetnik prvo pribavi potrebne informacije, pa tek potom donosi
strateske odluke. Sistem informisanja u preduzetnickom biznisu, obavlja
se kroz pribavljanje, otpremanje i koriscenje relevatnih informacija.
Kriticne informacije, koje sve ponaosob treba da poznaje, transportuje
i koristi dobar preduzetnik dele se na:
1) informacije o okruzenju, (o stanovnistvu, o novim artiklima, opremi
i modernim metodama poslovanja, o modi i drugim trendovima drusvenog interesovanja,
o tekucoj politici i drzavnoj regulativi)
2) informacije o dobavljacima,
3) informacije o kupcima i drugim komitentima ( ko su kupci nasih proizvoda,
koje su im navike, kakav im je ukus, sta bi im se jos moglo prodati, koje
bi se musterije jos mogle dobiti, snaga njihove kupovne moci)
4) informacije o konkurenciji, (da li mozete biti kvalitetniji od konkurencije
ili ne)
5) interne informacije (o ostvarenoj proizvodnji ili prometu, zalihama,
profitabilnosti pojedinih poslova, ponasanju pojedinih namesnika...,i
to posmatranjem, snimanjem, anketiranjem, evidentiranjem itd.)
Marketing informacioni sistem predstavlja skup podataka i metoda, koja
se primenjuju u cilju redovnog planskog pribavljanja, analize i ocene
informacija, koje preduzetnik koristi u donosenju marketinskih odluka.
Dobar marketing, kao i menadzment, vredan je resurs preduzetnicke firme,
i ako se umesno miksira, donosi preduzetniku mnoge koristi. Instrumenti
marketing miksa su:
1. proizvod ( asortiman proizvoda koji se nudi kupcima)
2. cena (naknadu za isporucenu robu ili uslugu) – miksiranje cena
prdstavlja osmisljeno klizanje cena proizvoda ili usluga „na gore“
( ukoliko se proizvodu dodaju neke komponente koje ga cine privlacnijim)
i „na dole“ (kada se kucima dozvoljava rabat – kolicinski,
sezonski, kasa – skonto, valutni rabat, transportni, nagradni, izvinjavajuci
itd.)
3. distribucija ( nacin plasmana i mesto plasmana) – pri distributivnoj
analizi treba da se dobiju odgovori na pitanja kome ce prodavati proizvodi,
kako ih dopremiti, koliki je prostor i intezitet pokrivanja ciljnog trzista,
koje metode i sredstva fizicke distribucije koristiti i kada izvrsiti
planirani plasman). Sto kupac vise ceka na proizvod, sve je veca mogucnost
da odustane od kpovine.
4. promocija (predstavljanje) – miks promocije je oznaka za kombinovanje
razlicitih elemenata promocije (medija, sredstava i nacina upotrebe, u
cilju postizanja optimalnih efekata na opredeljenom ciljnom trzistu.
ZAPOCINJANJE PREDUZETNICKOG PODUHVATA
Zapocinjanje preduzetnickog poduhvata može se realizovati kroz tri
pristupa:
1. osnivanje novog preduzeca
2. kupovina postojeceg preduzeca
3. kupovina franšize
Vecina preduzetnickih poduhvata vezana je za mala preduzeca. Mala preduzeca
treba da ispune dva ili više kriterijuma:
- da je menadžment nezavisan, obicno je menadžer istovremeno
i vlasnik
- kapital je dobijan i vlasništvo je u rukama pojedinca ili manje
grupe ljudi
- podrucje poslovanje je uglavnom lokalno
- relativna velicina u grani
Mala preduzeca su pogodna za delatnosti:
- gde je oprema deljiva i prilagodljiva
- gde se proizvodi po porudžbini
- u uslovima ceste promene tražnje
- gde je snabdevanje sirovinama i samo tržište ograniceno
OSNIVANJE NOVOG PREDUZECA
Istraživaci su klasifikovali sedam tipova novih poslovnih poduhvata
koji su preduzetnici težili da izvedu:
1. Beg prema necem novom, bežanje od prethodnog tipa posla
2. Sklapanje ugovora, kontakti su vitalni cinilac u kojem svaki ucesnik
može dobiti
3. Prenošenje veština i kontakata, misli se na prethone poslove
koje prenosi i kontakte koje koristi u novom preduzecu
4. Poslužno dejstvo ekspertize, ukljucuje strucnjake u posao
5. Stvaranje agresivne usluge, stvara vrlo agresivno uslužno preduzece
6. Stremljenje ka jedinstvenoj ideji, stremi ka proizvodu koji ranije
nije nuden
7. Metodicko organizovanje, njegoi proizvodi i usluge su slicni konkurenciji
i zato koristi ekstezivno planiranje da bi izvršio planirane zadatke
SVOJINSKI OBLICI ORGANIZOVANJA PREDUZETNICKIH FIRMI
Prema nasem pozitivnom zakonodavstvu postoje cetiri razlicita institucionalna
oblika preduzetnickih firmi, odnosno cetiri razlicite forme svojine. To
su:
1. Inokosne organizacije (firme jednog vlasnika)
2. Drustva lica:
- komanditno društvo, cini najmanje dva lica i dve vrste clanova,
komplementari koji celokupnom imovinom odgovaraju za obaveze društva,
solidarno neograniceno i koji upravlaju poslovima i komanditori koji odgovaraju
samo do visine ulocenih sredstava.
- ortacko drustvo, ili partnerstvo je forma poslovne organizacije u koju
s udruzuju dva ili vise partnera (javno i tajno ortacko drustvo koje moze
biti sa neogranicenom i sa ogranicenom odgovornoscu)
3. Drustva kapitala :
- akcionarsko drustvo, koje osniva jedno ili vise pravnih, odnosno
fizickih lica, pod zajednickom firmom, radi obavljanja odredjene delatnosti,
sa odredjenim kapitalom koji se unosi kupovinom akcija
- društvo sa ogranicenom odgovornošcu, cini društvo više
lica uz odgovornost clanova ogranicenu na unapred odreden imovinski ulog.
- komanditno društvo na akcije, cine ga najmanje dva lica uz solidarnu
neogranicenu odgovornost komplementara koji imaju udele u društvu
i ogranicenu odgovornost za rizik poslovanja komanditora koji ima akcije
u drustvu.
4. Zadruge ( kooperative tj. asocijacije zemljoradnika, zanatlija i dr.
)
POSLOVNI PLAN
Poslovni plan opisuje šta preduzetnik planira i kako planira da ostvarli
svoju poslovnu viziju. Njega koriste preduzetnici koji traže investitore
ili nove poslovne partnere. On detaljno opisuje preduzetnicki projekat
procenjuje ekonomsku i finansijsku dimenziju kako bi se razumela izvodljivost
i profitabilnost planova. To je
zvanican dokument u kome se iznose svrha postojanja, opis robe ili usluga
koje se nude, analiza trzista, finansijska projekcija i neke procedure
menadzmenta pomocu kojih ce firma postici svoje ciljeve.
Prilikom izrade neophodno je prdržavati se nekoliko pravila:
- biti kratak, ne više od 50 str.
- biti eksplicitan u zahtevu kredita
- uravnotežiti ekonomsku i finansijsku projekciju
- izbegavati tvrdoglavost u izradi projekcije
SADRŽAJ POSLOVNOG PLANA
1. Rezime
2. Podaci o preduzecu
3. Proizvodi ili usluge
4. Marketing plan
5. Strategija ulaska na tržište
6. Plan proizvodnje
7. Menadžment i organizacija
8. Plan istraživanja, rasta i razvoja
9. Finansijski plan
BITI PRVI ALI ISTOVREMENO I NAJBOLJI
U okviru ove strategije preduzetnik ima za cilj da osvoji vodecu poziciju,
na nekom novom tržištu. ili u nekoj novoj privrednoj grani.
Ona nije dominantna strategija preduzetništva, naprotiv, ona je najveca
kocka, odnosno donosi najvecu neizvesnost. Medutim, kada se pokaže
kao uspešna, ona donosi najvece nagrade svom autoru.
Strategija "biti prvi ali istovremeno i najbolji" zahteva postavljanje
ambicioznog cilja. Ona uvek ima za cilj stvaranje nove privredne grane
ili novog tržišta. Ova strategija mora odmah da pogodi cilj,
ili ce potpuno promašiti.
Primena ove strategije ne dozvoljava držanje visokih cena. Naprotiv,
usavršavanjem i ekonomijom obima potrebno je sniziti cene svog proizvoda
i na taj nacin odbiti konkurenciju.
STRATEGIJA USLASKA NA TRŽIŠTE
Trziste predstavlja ambijent preduzetnista. Da bi se neki proizvod mogao
prodavati, za njega mora da postoji trziste. Ono moze biti: veliko ili
malo, zatvoreno ili otvoreno, perfektno ili inperfektno, perspektivno
ili besperspektivno, opredeljeno sa jednim ili drugim karakteristikama
bitnim za uspesnost poslovanja na njemu. Mudar preduzetnik redovno sagledava
relevatne karakteristike svog trzista da bi na osnovu toga opredeljivao
i svoje poslovne poteze. Inace svako trziste ima tri glavne karakteristike,koje
treba upoznati da bi se na njemu uspesno poslovalo: 1. Struktura trzista
- koja oznacava broj ucesnika na strani ponude i traznje i sadrzaj i karakter
njihove ponude. 2. Ponuda trzista – koja oznacava trzisna kretanja,
bilo na strani ponude ili na strani traznje, koja dovode do sansi ali
i opasnosti po preduzetnika i njegov biznis. 3. Trzisne performanse –
su oznaka za trzisne potencijale i njihovu dostupnost.
Na trzistu ne postoji pozeljnija alternativa od stalnog prisustna na njemu.
Razlikujemo tri osnovna preduzetnicka principa za ulazak na tržište:
1. strategija inovativnosti, teži da ponudi bolji proizvod ili
uslugu po nižoj ceni
2. strategija imitacije, zasnovana je na ponudi koja je identicna ili
slicna onoj od postojecih konkurenata
3. strategija neuhvatiljivosti, zasnovana je na istoj ili slicnoj ponudi
kao i kod konkurencije, ali ovde nova preduzeca pokrivaju potrebe samo
sekundarnih klijenata i na taj nacin izbegavaju reakciju postojecih preduzeca
Kada jednom ude na tržište novo preduzece mora da odabere konkurentsku
strategiju. Na izbor strategije mogu da ucestvuju dve klucne karakteristike:
strucnost, tehnologija i veština proizvodnje i sposobnost, nacin
poslovanja, poslovni procesi i organizaciona struktura.
PREDUZETNICKE STRATEGIJE
Za preduzetnike je veoma važno da neguju strateški pristup
upravljanja preduzecem. Preduzetnici su razvili nekoliko razlicitih tipova
preduzetnickih strategija:
• strategija potpunog planiranja,
• strategija kriticne tacke,
• oportunisticka strategija,
• reaktivisticka strategija,
• rutina (navika).
Preduzetnik koji koristi strategiju potpunog planiranja planira unapred
i aktivno struktuira situaciju.
Karakteristika strategije kriticne tacke je da zapocinje sa najtežom,
najnejasnijom i najvažnijom tackom u planu. Akcije se sprovode na
osnovu te tacke, tog polazišta i ništa se drugo ne preduzima.
Tek nakon rešavanja prve kriticne tacke moguce je preduzeti sledece
korake.
Oportunisticka strategija pocinje sa nekim oblikom planiranja. Medutim,
kada se šansa pojavi u okruženju, preduzetnik odstupa od plana
i pokušava da iskoristi šansu.
Karakteristika reaktivisticke strategije je da preduzetnik reaguje u skladu
sa situacijom. Akcije nisu planirane i ne koristi se proaktivan pristup
informacijama. Rutina je unapredenja poslovanja, zato što se stvari
obavljaju na nacin na koji su se oduvek obavljale
OBEZBEÐIVANJE RESURSA I PODRŠKE
Dva su resursa neophodna za otpocinjanje novog predzuzeca: ljudski resursi
i finansijski resursi, a kao podrška malim i srednjim preduzecima
neophodno je postojanje vladine regulative za podršku malim i srednjim
preduzecima i poslovni inkubatori.
FINANSIJSKI RESURSI
Finansijska podrška se odnosi na dostupnost finansijskih resursa.
Najvažniji oblici finansiranja su:
• zajmovi i drugi oblici dužnickog finansiranja od strane
banaka,
• Vladine donacije,
• javni i privatni venture kapital,
• business angels,
• petite angels
• od strane samog preduzetnika – vlasnika firme
• od strane ortaka, iz zemlje i inostranstva
• od strane deonicara (akcionara)
• od strane poslovnih partnera: dobavljaca, kupaca ili drugih zainteresovanih
• po osnovu komisionih poslova
• od strane fransizata ili fransizera
• od strane prodaje, ili ustupanja dela imovine ili posla
• iz sredstava tekuceg obrta, tj prodajom proizvoda ili usluga na
trzistu
• putem ucesca u zajednicki ostvarenom prihodu, po osnovu udruzivanja
rada i kapitala
• iz sredstava dobijenih od Zavoda za trziste rad, po osnovu novog
zaposljavanja
• po osnovu lizinga
• po osnovu kompenzacija, regresa, premija, dotacija i stimulacija
po raznim utvrdjenih osnovama zakona, ili na druge nacine
POLITIKA I PROGRAMI VLADE
Vlada svojom politikom i programima stvara preduzetnicko društvo,
a najvažniji aspekti na koje Vlada može direktno da utice su:
- poreska politika, poreske olakšice, kreirati poresku politiku
usmerenu na mala i srednja preduzeca...
- institucionalizacija preduzetnicke orjentacije Vlade, razviti institucije
koje ce se baviti malim i srednjim preduzecima, njihovo pracenje i poslovanje
- pravna regulativa, olakšati otvaranje preduzeca
POSLOVNI INKUBATOR
Poslovni inkubator je organizacija koja sistematizuje proces stvaranja
uspešnih novih preduzeca, obezbedujuci im odgovarajuce usluge. Do
sada su se razvile dve vrste preduzetnickih inkubatora:
• Preduzetnicki inkubator cija se funkcija ogleda u upodobljavanju
neuslovnih ili poslovnih prostora koji su van funkcije u odgovarajuci
poslovno-proizvodni prostor.
• Preduzetnicki inkubator cija se misija ogleda u stvaranju novih
preduzeca.
Osnovna funkcija prvih inkubatora se ogleda u omogucavnju onima koji
poseduju preduzetnicke ideje da ih realizuju u poslovnim prostorima koji
su obezbedeni po damping cenama u odnosu na tržišne. Inkubator
prestaje da bude aktuelan nakon tržišne valorizacije ideje i
potom preduzetnik biva prepušten sam sebi.
ZAKLJUCAK
Sva drustva se mogu podeliti na: predindustrijska, industrijska i postindustrijska.
Predindustrijska drustva karakterise nizak stepen tehnike i tehnologije,
dok sa razvojem sredstava za rad, saobracaja, medjunarodne trgovine, osvajanjem
trzista itd. nastaje novi tip drustva, tzv. industrijsko drustvo. Daljim
razvojem, tj. Razvojem informacionih tehnologija, biotehnologije, tehnologije
materijala... nastaje postindustrijsko drustvo u kome dolazi do nastanka
i razvoja preduzetnistva. Ekonomski preduslovi za razvoj preduzetnisva
bili su: vlasnistvo, kapital, konkurencija, trzisna struktura i preduzece.
Pored ekonomskih preduslova postojali su i socioloski i politicki uslovi
za razvoj preduzetnistva. Okruzenje je
dovelo do razvoja preduzetnistva zbog procesa tranzicije drustva, posledice
ratnog razaranja, nestabilnost ekonomskog sistema, nedefinisani svojinski
odnosi i dr.
Preduztnistvo se moze definisati kao skup raznovrsnih sposobnosti i funkcija
koje poseduje i koristi preduzetnik (vlasnik, menadzer) u obavljanju svoje
privredne aktivnosti. One se odnose na organizovanje, koordiniranje, nadzor,
upravljanje i rukovodjenje procesima rada, poslovima i akcijama.
Faktori koji uticu na preduzetnistvo su: licne karakteristike preduzetnika,
okolnosti zivotnog puta i faktori okruzenja.
Karakteristike dobrog preduzetnika su: nezavisnost, samopuzdanje, spremnost
na rizik, prilagodljivost, upornost... i na osnovu tih osobina preduzetnika
postoji vise tipova preduzetnika (inovator, agregator kapitala, stvaralac
tima, preduzetnik koji radi samostalno...).
Preduzetnicki menadzment je moguce primeniti u tri vrste preduzeca: nova
preduzeca, postojeca privredna preduzeca i u institucije javnih sluzbi.
A zapocinjanje preduzetnickog poduhvata moze se realizovati osnivanjem
novog preduzeca, kupovinom postojeceg ili kupovinom fransize.
Pre zapocinjanja preduzetnickog poduhvata dobar preduzetnik se informise
o okruzenju, dobavljacima, kupcima, konkurenciji, i vrsi informisanje
iz internih izvora.. na osnovu svih saznanja kreira poslovni plan u kome
opisuje svoju poslovnu viziju. Ovaj poslovni plan je posebno bitan ukoliko
preduzetnik trazi investitore ili nove poslovne partnere.
Svojinski oblici organizovanja preduzetnickih firmi mogu biti: inokosne
organizacije, zatim drustva lica, drustva kapitala ili zadruge. A za osnivanje
novog preduzeca i otpocinjanje rada neophodni su ljudski i finansijski
resursi. Kao podsticaj za razvoj i podrsku malim i srednjim preduzecima
neophodno je postojanje Vladine regulative i postojanje poslovnih inkubatora.
Svaki preduzetnik tezi da odrzi poziciju na trzistu i da na njemu dominira,
jer nema pozeljnije alternative od stalnog prisustva na njemu. Na njemu
se vrsi konacna ocena uspesnosti i realizcije proizvoda i usluga radi
sticanja profita. Zbog toga je neophodno istrazivanje trzista, pracenja
kretanja ponude i traznje. Na osnovu pracenja trzisnih kretanja vrsi se
strateski pristup ulaska na trziste. Postoje tri principa ulaska na trziste:
strategija inovativnosti, strategija imitacije i strategija neuhvatljivosti.
Ekonomski razvoj pomocu preduzetnistva je definiciran uvažavanjem
slijedeceg niza kombinacija :
1. uvodenjem nove doktrine, i to koje potrošaci još ne poznaju,
ili uvodenje nove kvalitete dobra.
2. uvodenje nove metode proizvodnje, povecanjem produktivnosti rada
3. otvaranjem novog tržišta , to jest tržišta na kojem
odredena grana proizvodnje do sada nije stupila u zemlju koju obradujemo
bez obzira je li tržište prije toga postojalo ili ne
4. osvajanje novog izvora nabavke sirovina ili poluproizvoda
5. uvodenje nove organizacije bilo koje grane, kao ostvarivanje monopolskog
položaja ili razbijanje monopolskog položaja
Nedostatak ili nedovoljna preduzetnicka sposobnost mogu da izazovu zaostajanje
preduzeca u svim parametrima poslovanja i razvoja, gubljenje pozicije
na trzistu ili cak prestanak rada i bankrotstvo preduzeca.
Preduzetnistvo i preduzetnik su bazicna pokretacka poluga preduzeca i
privrednog razvoja. Pokretacki mehanizmi trzisne privrede ne mogu se shvatiti
bez razumevanja preduzetnistva i preduzetnicke funkcije. Uspeh ili neuspeh
preduzeca, brzi i sporiji tempo rasta i privrednog razvoja sa prevashodno
objasnjavaju uspesnim ili manje uspesnim obavljanjem preduzetnicke funkcije.
LITERATURA
1) Mr. Zoran Perunovic, - „Preduzetnistvo“
2) Dr. Dragoslav Jokic, - „Preduzetnistvo“
3) Dr. Rajko Uncanin, - „Poslovna ekonomija“
4) Dzejms A.F. Stoner, R. Edvard Friman, Daniel R. Gilbert, Jr. –
„Menadzment“
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » » 
Besplatni Seminarski
Radovi
SEMINARSKI RAD
|
|