|
Model virtualnog trgovackog centra
U poslednje dve decenije, osetne su promene koje se dešavaju u našem
okruženju. Primetan je razvoj nauke i tehnologije, dolazi do geografskih
i teritorijalnih podela, do promena na planu društvenog i politickog
života, ekonomskih i socijalnih prilika. Ubrzava se tempo života
i sve se to oslikava kroz izmene u nacinima rada i metodama poslovanja.
Kraj XX veka, obeležila je nova naucno-tehnološka revolucija
koja je znacajno uticala na sve sfere ljudskog života i rada. Njene
posledice odrazile su se na promene u industriji, trgovini, pravnom sistemu...
Ipak, promena koja je najviše uticala na život obicnog coveka
jeste razvoj elektronskih komunikacija.
Pre dvadesetak godina, jedini vidovi informisanja su bili štampa,
radio i televizija. Snabdevanje se vršilo u malim prodavnicama i
eventualno, ponekom vecem marketu ili robnoj kuci. Tržište je
bilo ograniceno, a komunikacija izmedu poslovnih partnera svedena na boravljenje
u istoj prostoriji i suceljavanje za istim stolom.
Danas je situacija drugacija. Racunari su postali neizostavni deo skoro
svakog doma, a poznavanje rada na njima je postalo postulat pismenosti.
Stvoren je jedan novi prostor kreiran u virtuelnom svetu, koji sa sobom
nosi i nove vidove informisanja i komunikacija. Tacnije, stvoren je Internet
kao globalna mreža racunara širom sveta, tako da tržište
sada predstavlja ogromnu bazu korisnika povezanu preko ovog medija.
Globalizacija i Internet
simbolizuju duh vremena na pocetku novog milenijuma i podrazumevaju posmatranje
sveta „novim ocima”. Internet kao „mreža svih mreža”
predstavlja metaforu novog digitalnog doba. Danas možemo govoriti
o novoj Web generaciji koja komunicira, radi, kupuje i zabavlja se koristeci
Internet kao bazicno sredstvo, što je stvorilo znacajne poslovne
šanse za postojece firme iz oblasti elektronskog poslovanja i za
nastanak mnogih novih Internet kompanija. Na ovaj nacin, Internet i digitalni
mediji otvaraju nove puteve za stvaranje bogatstva.
Vreme i prostor više nisu ogranicavajuci faktori u poslovanju. Dolazi
do promene odnosa izmedu kupaca i prodavaca, kao i do vece otvorenosti
ka novim tehnologijama i standardima. Stvoreno je elektronsko tržište
zahvaljujuci kome je omogucena saradnja poslovnih partnera koji su lokacijski
veoma udaljeni jedan od drugog. Poslovni partneri se elektronskim putem
pronalaze i posluju, cesto i ne znajuci jedni druge. Više nije potrebno
da fizicki budu prisutni u istoj prostoriji, kao što je to bilo neophodno
kod tradicionalnih metoda poslovanja.
Velika popularnost Interneta i prednosti koje sa sobom nosi, podstakli
su trgovce da se prikljuce na mrežu i oprobaju u elektronskoj maloprodaji.
Sada, naspram off-line populacije, stoji odlicno informisan on-line kupac
koji koristi Internet kao izvor svih informacija do kojih želi da
dode. „Surfovanjem“ po Internetu, on se „šeta“
od prodavnice do prodavnice i dovoljan je samo jedan klik mišem da
„napusti“ prodavnicu i odustane od kupovine. On-line prodavnice
donose niz pogodnosti kako za kupce, tako i za prodavce, buduci da je
potencijalno tržište ogromno i da se broj potencijalnih kupaca
može izjednaciti sa brojem korisnika Interneta.
Sve ovo ukazuje na to da su svi ucesnici u poslovnom lancu dovedeni pred
svršen cin - ili da se prilagode savremenim tokovima ili da rizikuju
skoru propast.
Elektronsko poslovanje
Internet kao platforma savremenog poslovanja
Osnove Interneta postavljene
su šezdesetih godina prošlog veka u Americi, iako se Internet,
kao termin, prvi put pojavljuje osamdesetih godina. Prvi projekat izgradnje
jedinstvene mreže, bio je ARPAnet (Advanced Research Projects
Agency), koga je finansiralo ministarstvo odbrane SAD sa ciljem da
poveže vojne baze i istraživace u slucaju atomskog napada. Sedamdesetih
godina na ovu mrežu se prikljucuju univerziteti u SAD, a osamdesetih
akademske institucije Evrope. Preokret u razvoju Interneta, nastao je
devedesetih godina izlaskom i van akademskog okruženja, da bi na
pocetku ovog milenijuma Internet postao globalna mreža.
Nijedna informaciona tehnologija nije do sada u tako kratkom vremenskom
periodu ostvarila toliko brz razvoj i tako snažno uzdrmala citav
svet, kao što je to ucinio Internet. Džef Bezos, osnivac cuvene
Internet kompanije Amazon.com, uporedio je nastanak i brz razvoj Interneta
za nekoliko godina sa prvih deset sekundi velikog praska. Zbog toga se
sa punim pravom može reci da je Internet najbrže prihvacena
tehnologija XX veka. Za razliku od avionske industrije, kojoj je trebalo
54 godine da dostigne 25% ucešca na tržištu USA, Internetu
je za to trebalo svega 7 godina.
Iako je u pocetnim stadijumima razvoja Internet bio privatna mreža
nekoliko privilegovanih zapadnih zemalja (prvo kao vojna, a potom i kao
akademska mreža), ona sada nema vlasnika. Nijedan racunar ili mreža
u okviru nje, nema centralni autoritet i ne može tako da se ponaša.
Postoje standardi, ali ne postoji niko ko nadgleda da li se oni poštuju.
Kao i u drugim socijalnim organizacijama, postoje udruženja i organizacije
cije se mišljenje poštuje. Na vrhu top liste takvih organizacija
je i ISOC ( Internet Society ), neprofitna organizacija osnovana 1992.
godine koja nadgleda i upravlja politikom i protokolima koji definišu
rad na Internetu. Ova organizacija postavlja IAB (Internet Architecture
Board) koji odgovara za tehnicka pitanja u vezi sa Internetom, ustanovljava
standarde i rešava probleme koji se pojavljuju, a takode i brine
o adresama na mreži.
Internet predstavlja mrežu svih mreža u okviru koje je svaka
pojedinacna mreža nezavisna jedinica kojom upravlja i koju placa
vlasnik mreže. Sve ove mreže za medusobno komuniciranje koriste
TCP/IP protokol ( Transmission Control Protocol / Internet Protocol ),
koji se smatra jezikom Interneta. Ovaj protokol je omogucio univerzalnost
povezivanja racunara razlicitih arhitektura i nezavisnost komunikacije
od tehnologije mrežnog povezivanja.
Zahvaljujuci jednostavnom proširivanju, Internet raste izuzetno brzo.
I broj korisnika Interneta, kako u svetu, tako i u našoj zemlji konstantno
raste.
Iako je neizbežno i ocekivano da ce se ova geometrijska stopa rasta
usporiti, on-line populacija ce verovatno dostici hiljade miliona korisnika
u bliskoj buducnosti. Ova brojka nam govori o velicini tržišta
u elektronskom poslovanju, samim tim i u elektronskoj maloprodaji, jer
je svaki korisnik Interneta istovremeno i potencijalni kupac.
S obzirom na znacaj Interneta, racunarskih i poslovnih mreža i znanja
kao resursa, danas se sve više govori o Internet ekonomiji, ekonomiji
baziranoj na informacijama, elektronskoj ekonomiji, ekonomiji znanja i
ekonomiji mreža. Neki autori koriste izraz “klikni ovde”
ekonomija („click here” economy), vezujuci ga za veci izbor
potrošaca zahvaljujuci korišcenju Interneta uz relativno niske
troškove pretraživanja.
Internet revolucija je dovela do suštinskih promena u savremenim
uslovima poslovanja, jer Internet kao novi medij zahteva razvijanje novih
strategija za opstanak na tržištu i kao takav predstavlja najpopularniji
kanal elektronskog poslovanja.
Opis i definicije elektronskog poslovanja
Nagli napredak tehnologije i njene primene u poslovanju, pracen je slicnim
promenama i u terminologiji. Na zapadu, a sve cešce i kod nas, je
u poslednjih nekoliko godina popularno koristiti termine koji pocinju
slovom e (electronic - elektronsko) i koji oznacavaju nove tehnike i tehnologije
poslovanja na Internetu: e-poslovanje, e-trgovina, e-banking i sl.
Dok je tradicionalno poslovanje zasnovano na korišcenju strukturiranih
papirnih dokumenata u prethodno definisanoj i opšteprihvacenoj komunikaciji
izmedu ucesnika u procesu poslovanja, elektronsko poslovanje se odnosi
na poslovanje u kome se transakcije prevashodno ostvaruju elektronskim
putem.
Prema definiciji IBM-a, koji je medu prvima upotrebio ovaj termin, elektronsko
poslovanje (e-business) predstavlja „transformaciju kljucnih poslovnih
procesa korišcenjem Internet tehnologija“.
Nešto detaljnije, elektronsko poslovanje se može definisati
kao „razmena standardizovanih elektronskih poruka izmedu fizickih
i pravnih lica u pregovaranju, ugovaranju, kupovini, prodaji, placanju,
komuniciranju sa upravom i sudovima i u svim drugim poslovnim transakcijama,
a za koje je zakonom dozvoljena njegova primena“.
Elektronsko poslovanje uglavnom podrazumeva poslovanje preko racunara.
Medutim, sve vecim razvojem i širenjem mobilne telefonije, sve više
poslovnih transakcija odvija se i preko mobilnih telefona korišcenjem
bežicnog aplikacionog protokola WAP (Wireless Application Protocol).
Elektronska trgovina kao najznacajnija oblast e-poslovanja
Elektronsko poslovanje se sastoji iz više oblasti koje predstavljaju
aktivnosti savremenog poslovanja uz primenu novih informacionih i komunikacionih
tehnologija. To su: elektronska trgovina, elektronsko placanje, elektronske
komunikacije, elektronska proizvodnja i elektronska distribucija.
Za sada, elektronsko poslovanje se najviše manifestuje u elektronskoj
trgovini.
Elektronska trgovina (e-commerce) Kalakota i Winston (Turban, 2000 str.5)
definišu kao „novi koncept, koji se razvija i koji obuhvata
proces kupovine i prodaje ili razmene proizvoda, usluga i informacija
preko racunarskih mreža, ukljucujuci i internet“.
Kao sastavni deo e-trgovine, sa ucešcem od preko 80% u ukupnoj e-trgovini,
pojavljuje se Internet trgovina, koja se odnosi na razmenu dobara i usluga
za novac, posredstvom Inetrneta.
Termin e-trgovina se može definisati i „kao proces upravljanja
on-line finansijskim transakcijama od strane pojedinaca ili kompanija“,
gde se termin on-line može poistovetiti sa Internetom (biti na liniji
= biti na Internetu). Ovaj proces ukljucuje kako maloprodajne, tako i
veleprodajne transakcije.
Elektronska trgovina se može opisati na razlicite nacine, sa razlicitih
aspekata. Kalakota i Winston ukazuju na razlicite perspektive e-trgovine:
- Perspektiva komunikacija – prenos informacija, proizvoda/usluga
ili placanje elektronskim sredstvima,
- Pespektiva poslovnih procesa – primena tehnologije koja vodi ka
automatizaciji poslovnih transakcija i tokova rada,
- Perspektiva usluga - omogucavanje smanjenja troškova uz istovremeno
povecanje brzine i kvaliteta izvršenih usluga,
- On-line perspektiva – prodaja i kupovina proizvoda i informacija
on-line.
Fokus e-trgovine je u sistemima i procedurama pomocu kojih dolazi do
razmene razlicitih finansijskih dokumenata i informacija. Ovi sistemi
ukljucuju transakcije kreditnim karticama, elektronsku gotovinu (e-cash),
elektronska placanja (e-billing), elektronske cekove (e-cheques), elektronske
racune (e-invoices), narudžbine i finansijske izjave.
Prve primene e-trgovine su pocele sedamdesetih godina prošlog veka
uvodenjem elktronskih poslovnih aplikacija u velike korporacije i manji
broj poslovnih firmi. Korišcenjem elektronske razmene podataka EDI
(Electronic Data Interchange) proširio se spektar firmi koje posluju
na ovaj nacin, sa finansijskih institucija na proizvodace i prodavace
na malo.
Glavni faktori koji su uslovili razvoj e-trgovine bili su: dinamican razvoj
informacionih tehnologija, usavršavanje telekomunikacija, integracija
informacionih tehnologija i telekomunikacija, svetski procesi globalizacije
i integracije, praksa medunarodnog poslovanja, viši kulturni nivo
stanovništva, e-poslovanje malih i srednjih preduzeca, porast trgovine
uslugama, kao i upotreba engleskog jezika.
Modeli elektronske trgovine
Podela se oslanja na tri glavna aktera u elektronskoj trgovini - Consumer
(potrošac), Business (kompanija) i Administration (administracija)
i na osnovu interakcija izmedu njih definiše devet razlicitih modela
(slika 2). Centralna mesta zauzimaju modeli C2C, C2B, B2C i B2B, dok se
modeli C2A, B2A, A2B, A2C i A2A odnose na transakcije sa državnim
organima i novijeg su datuma, pa još uvek nisu u dovljnoj meri razvijeni.
Za on-line prodavnice je najpogodnija primena modela B2C (Business to
Customer), mada se, dosta rede, koristi i model B2B (Business to Business),
pa ce o ovim oblicima biti nešto više reci.
B2C model se odnosi na direktnu poslovnu saradnju izmedu preduzeca i klijenta,
gde preduzece klijentu prodaje proizvode, usluge ili informacije. Primer
B2C aplikacije je sajt maloprodaje proizvoda ili usluga. Za preduzece
je znatno povoljnije da umesto fizicke prodavnice otvori virtuelnu, jer
ne mora da placa zaposlene, troškove iznajmljivanja prostora i sl.
Pocetni „bum“ takozvanih dot-com firmi koje su koristile B2C
model, poput Amazona i eBay-a, uglavnom je rezultat nerealnih ocekivanja
i skoka akcija na berzi. Ove firme su predstavljale ozbiljnu pretnju tradicionalnom
poslovanju, jer su imale neogranicen akcionarski kapital, malo inventara
i nisu imale fizicke prodavnice. Medutim, preko 330 dot-com firmi sa milionskim
pocetnim ulogom, nestalo je od pocetka proleca 2000. godine, zbog nedostatka
finansijske podrške. Ipak, ovaj model poslovanja je preživeo
i mnoge firme danas beleže porast svojih prodaja preko Interneta.
B2B model je složeniji od B2C modela i znatno je manje zastupljen
u elektronskoj maloprodaji. B2B trgovina se odnosi na trgovinu izmedu
firmi preko Interneta, a ukljucuje niz pratecih aktivnosti, kao što
su: transakcije robe i novca sa distributerima, prodavcima, snabdevacima,
dobavljacima i kupcima; posredovanje u lancima ponuda; raspisivanje on-line
tendera i sl. Kod ovog modela, firme uglavom žele da pregovaraju
o cenama, rokovima isporuke, strukturi proizvoda, garanciji, tehnickoj
i materijalnoj podršci. Medu najuspešnije kompanije ovog poslovnog
modela spadaju Dell, Intel, Cisco i IBM, gde firma koja je u ulozi kupca
narucuje robu direktno iz njihovih elektronskih kataloga. Prodaja se može
organizovati direktno sa Web strana velikih kompanija ili se njihovi katalozi
mogu postaviti u elektronskim tržnim centrima ili na strani distributera.
Preko virtuelnih prodajnih mesta na Internetu, vrši se trgovina medu
preduzecima (B2B) ili u vidu maloprodaje (B2C). Iako se smatralo da ce
maloprodaja imati glavnu ulogu na Internetu, vrednost transakcija izmedu
kompanija je mnogo veca i iznosi preko 85% od ukupne e-trgovine. Medutim,
procenat firmi koje trguju preko Interneta je znatno manji od procenta
pojedinaca koji kupuju kroz B2C aplikacije. U vecini zemalja, B2C elektronska
trgovina zauzima samo mali deo od ukupne maloprodaje (obicno 2-3 %). Strucnjaci
procenjuju da B2C prednjaci godinu do dve u odnosu na B2B poslovanje i
da se u narednom periodu ovi oblici nece ravnomerno razvijati.
On-line prodavnice
Definicija i karakteristike on-line prodavnica
Razvoj racunara i povecanje brzine komunikacija preko Interneta, doveo
je do sve masovnijeg prezentovanja firmi preko Interneta. U pocetku, prezentacija
se bazirala na Web stranicama koje su služile kao Internet vizitke.
Prve on-line prodavnice su bile jednostavni digitalni katalozi sa tekstualnim
opisom proizvoda, nešto malo slicica i brojem telefona na koji se
zvalo da se napravi porudžbina. I to je bilo gotovo sve do razvoja
Web tehnologija, kada se uvidela mogucnost ne samo prezentovanja, vec
i prodaje proizvoda koje trgovac prodaje.
On-line (elektronska, virtuelna, Web) prodavnica predstavlja komercijalnu
stranicu nekog maloprodajnog objekta na Internetu.
Svaka elektronska prodavnica ima Internet adresu i svoju Web stranu koja
uobicajeno sadrži osnovne podatke o firmi, njenom poslovanju i zaposlenima.
Na ovoj strani kupci mogu videti vecinu artikala sa njihovim karakteristikama
i cenama, mogu pretraživati proizvode po nekim kriterijumima, gledati
i odabirati. Odabirom željenog artikla, kupac sam formira svoju potrošacku
korpu (engl. shopping cart) i svakog trenutka može proveriti šta
se nalazi u korpi i, po potrebi, revidirati njen sadržaj. Placanja
se uglavnom vrše upotrbom eleltronskih platnih kartica.
Prosecan korisnik koji traži odredeni proizvod, cini to pretražujuci
gomile sajtova sa slicnom ponudom, zadržavajuci se svega nekoliko
trenutaka na svakom od tih sajtova i ukoliko ne uoci ono što ga zanima,
nastavlja potragu na drugom mestu. Iz navedenog se može zakljuciti
da prilikom otvaranja on-line prodavnica, narocito treba obratiti pažnju
na preglednost i lakocu kojom korisnici dolaze do željenih informacija.
Posetiocu odmah treba staviti do znanja šta se sve nalazi u prodavnici
i gde se to tacno nalazi. Statistika govori da se oko 40% zapocetih kupovina
prekida tokom procesa prikupljanja podataka i narucivanja, za šta
je glavni razlog upravo nepotrebno dug i složen postupak narucivanja,
ali i sporost servera i glomazna konstrukcija sajta. Imajuci ovo na umu,
sistem kupovine treba organizovati tako da se odvija sa što manjim
brojem koraka od pocetka do kraja procesa porucivanja.
Elektronsko tržište pruža jednake šanse svima da se
predstave, kako vec postojecim kompanijama iz domena „klasicne“
trgovine, tako i novim, bilo da su iskljucivo prisutne na Internetu, bilo
da kombinuju oba pristupa tržištu. Ovakva prodavnica je otvorena
za svakoga ko ima pristup Internetu. To omogucava kompanijama u zacetku
da u rekordnom roku prikažu sebe kao ozbiljne konkurente i vec dobro
pozicioniranim kompanijama na tržištu. On-line prodavnica omogucava
potrošacu da kupuje iz cele proizvodne linije i dobija brze informacije
o proizvodima koji se prodaju preko Interneta. Klijenti mogu da steknu
uvid u trenutno stanje magacina, nude im se detaljni opisi proizvoda,
dijagrami, ilustracije, cene i informacije o isporuci.
Prednosti i ogranicenja otvaranja on-line prodavnica
Uvodenje e-trgovine, odnosno otvaranje on-line prodavnica, donosi niz
prednosti, kako za kupce i prodavce, tako i za društvo u celini.
Glavne prednosti koje kupci imaju su:
• nalaženje jeftinijih proizvoda i usluga, usled mogucnosti
kupovine na razlicitim mestima i brzog uporedivanja cena on-line;
• mogucnost izbora proizvoda zbog velikog broja razlicitih prodavaca;
• obavljanje kupovine ili drugih transakcija neprestano tokom citave
godine, iz gotovo svakog mesta na kome se nalaze;
• mogucnost primanja znacajnih i detaljnih informacija i drugih
obaveštenja u trenutku, a ne, kao nekad, posle više dana ili
nedelja;
• mogucnost prilagodavanja proizvoda i usluga...
Najbitnije prednosti za prodavce su:
• prodavac može da sretne veliki broj kupaca iz svih krajeva
sveta sa vrlo niskim kapitalnim izdvajanjima;
• firme mogu brzo da koriste materijale i servise drugih firmi i
na taj nacin da smanje troškove za 5 do 20% u odnosu na druge vidove
trgovine;
• smanjuju se troškovi stvaranja, obrade, distribucije, skladištenja
i pregledanja informcija na papiru za citavih 90%;
• smanjuju se telekomunikacioni troškovi, pošto je Internet
mnogo jeftiniji od specijalnih mreža sa dodatnom vrednošcu (VAN);
Najvažnije prednosti koje društvo ima od uvodjenja e-trgovine
su:
• potpomaže se razvoj digitalne ekonomije;
• smanjuje se korišcenje saobracaja, manje su gužve na
putevima i manje je zagadivanje vazduha, jer je ljudima omogucen rad i
kupovina od kuce;
• povecava se životni standard siromašnijih ljudi, jer
mogu kupiti izvesna dobra po nižim cenama;
• omoguceno je ljudima u zemljama u razvoju i u seoskim predelima
da uživaju u proizvodima i uslugama koji im ne bi bili dostupni na
drugi nacin...
Medutim, i pored svih ovih prednosti, ipak nije došlo do vece primene
e-trgovine u firmama zbog odredenih ogranicenja. Ova ogranicenja se mogu
svrastati u ogranicenja tehnicke i netehnicke prirode.
Najvažnija tehnicka ogranicenja su:
• nedostatak opšteprihvacenih standarda za kvalitet, bezbednost
i pouzdanost;
• nedovoljna širina frekvencijskih opsega u oblasti telekomunikacija;
• primena softverskih alata za razvoj;
• dodatni troškovi za specijalne Web servere;
• skup i/ili neodgovarajuci pristup Internetu za pojedine korisnike.
U glavna netehnicka ogranicenja spadaju:
• mnoga nerešena zakonska pitanja (ukljucujuci i pitanje
poreza);
• nerazvijenost nacionalne i internacionalne zakonske regulacije
od strane vlada u nekim slucajevima;
• mnogi prodavci i kupci cekaju da se e-trgovina stabilizuje pre
nego što u njoj uzmu ucešca;
• otpor kupaca promenama od realne do virtuelne prodavnice (narod
još uvek ne veruje transakcijama bez papira i onima kojima nisu „licem
u lice“).
Nastup on-line prodavnice na Internetu
On-line prodavnice mogu nastupiti na Interntu samostalno ili u okviru
elektronskih tržnih centara.
Zbog predimenzioniranosti Interneta, gde je u moru podataka i ponuda teško
odabrati pravu prodavnicu i prodavca od poverenja, pojava tzv. elektronskih
(virtuelnih) tržnih centara je bila sasvim ocekivana.
Kao nova trgovinska forma, koja se pojavila pre nekoliko godina, elektronski
tržni centar još uvek nema preciznu definiciju. Najpribližnije
bi se moglo reci se pod ovim pojmom podrazumeva skup dve ili više
elektronskih prodavnica, u kojima se potrošacima nude neki proizvodi
ili usluge, uz koje može biti ukljucen program pratecih usluga ili
zabavnih sadržaja.
Slicno fizickim (tradicionalnim) tržnim centrima, elektronski tržni
centar predstavlja on-line lokaciju u kojoj su smeštene brojne „prodavnice“.
Kao oblik organizovanja on-line prodavnica, ne bi trebalo da predstavlja
samo spisak prodavnica i linkova ka njima, vec bi trebalo da kombinuje
usluge i klasicne trgovacke funkcije, kako bi privukao i zadržao
kupce.
Iako je svaka druga prodavnica samo „klik daleko“, to u praksi
izgleda sasvim drugacije i kupcima je mnogo lagodnije da pazare u dobro
organizovanom i snabdevenom centru gde ce, bez suvišnog „surfa“
i gubljenja vremena, u miru razgledati predmete interesovanja, „stavljati“
ih u virtuelnu potrošacku korpu, a racun platiti - na izlasku.
Funkcionisanje elektronskih tržnih centara bi trebalo da se posmatra
sa dva stanovišta: sa stanovišta prodavca (on-line maloprodavca
koji želi da locira svoju prodavnicu u okviru nekog elektronskog
tržnog centra) i sa stanovišta potrošaca.
Pre ukljucivanja u rad u okviru nekog elektronskog tržnog centra,
prodavac bi trebalo da razmotri sledece bitne elemente:
• dostupnost elektronskog tržnog centra (lakoca pristupa
posetilaca i potencijalnih potrošaca elktronskom tržnom centru
i prodavnici konkretnog maloprodavca),
• cenu korišcenja prostora, odnosno zakupninu (u fiksnom iznosu
prema velicini zauzetog prostora - $/MB; prema broju posetilaca koji su
preusmereni na prodavnicu sa glavne strane tržnog centra; kao procenat
od ostvarene prodaje u prodavnici u okviru tržnog centra; ili pak
izmirivanje obaveza reklamiranjem usluga samog tržnog centra u okviru
prodavnice putem banera...)
• dodatne usluge koje se nalaze u ponudi (dizajniranje on-line prodavnice;
obezbedivanje sigurnosti servera za elektronske transakcije; provere validnosti
kreditnih kartica potrošaca; prikupljanje podataka o posetiocima
i potrošacima; obezbedivanje razlicitih oblika promocije on-line
prodavnice na Internetu i sl...).
Dostupnost je bitna odrednica lokacije on-line prodavnice i ima isti
znacaj kao lokacija maloprodajnog objekta u tradicionalnom tržnom
centru. Prema tome, trebalo bi obratiti pažnju na to kolika je popularnost
tržnog centra, kakva je struktura posetilaca prema raznim obeležjima,
kolika su ulaganja vlasnika centra u promociju, ko su kljucni zakupci,
da li je tržni centar specijalizovan samo za odredenu vrstu proizvoda
ili usluga i sl...
Znacajan element pri izboru virtuelnog tržnog centra je i postojanje
dodatnih usluga koje se nude uz osnovnu uslugu. Elektronski maloprodavac
ne mora da investira sredstva u pribavljanje softvera za funkcionisanje
svoje prodavnice, što znatno snižava troškove za zapocinjanje
elktronske maloprodaje. On koristi vec provereni, postojeci softver na
serveru zakupodavca, cime se vidno smanjuje i mogucnost greške u
poslovanju prilikom naplacivanja, provere kreditnih kartica, prikupljanju
narudžbina i slicno.
Sa stanovišta kupca, prvi susret sa ovom novom trgovinskom institucijom
zapocinje dolaskom kupca na glavnu stranicu (home page) ili „izlog
elektronskog tržnog centra“. Od kupcevog prvog utiska zavisi
da li ce se on vratiti i ponovo kupovati u okviru ove institucije. Iz
tog razloga je veoma bitno ozbiljno shvatiti dizajn pocetne strane, ali
i centra uopšte. Snalaženje u okviru tržnog centra ne bi
smelo da bude komplikovanije od posecivanja i kupovine u pojedinacnim
elektronskim prodavnicama i trebalo bi da bude razumljivo i prosecnim
posetiocima koji se tu prvi put nadu.
Glavni saržaj na pocetnoj strani bi trebalo da sadrži skup linkova
(aktivnih veza) koje cine taj tržni centar, putem kojih se vrši
direktno preusmeravanje na prezentacije konkretnih prodavnica. Narocitu
pažnju bi trebalo posvetiti elementima koji ce kupca zadržati
u „prodavnici“ što duže. To bi se moglo postici
uvodenjem zabavnih sadržaja, kao što su forumi, ankete i sobe
za „caskanje“ (chat rooms). Dobar nacin da se kupcu olakša
traženje proizvoda u okviru elektronskog tržnog centra, jeste
i postavljanje „mašine za pretraživanje“ koja bi
omogucila pretraživanje po kljucnim recima. Takode, poželjno
bi bilo i postojanje pratece ponude usluga koja može olakšati
odlucivanje o kupovini proizvoda, ili potpuno nezavisne ponude usluga,
kao što su igre na srecu, turisticke i bankarske usluge i slicno...
Neki elektronski tržni centri obezbeduju i odredene vrste sertifikata
za svoje zakupodavce kojima se potvrduje identitet prodavca, kako bi posetiocima
stavili do znanja da je u toj prodavnici bezbedno kupovati.
Ucestvovanje on-line prodavnice u okviru elektronskih tržnih centara
ima brojne prednosti koje su veoma slicne prednostima ucestvovanja maloprodavca
u radu tradicionalnog tržnog centra:
• troškovi ukljucivanja u rad elektronskog tržnog
centra mogu biti za maloprodavca niži od postavljanja sopstvene komercijalne
prezentacije, odnosno on-line prodavnice;
• vlasnik elektronskog tržnog centra ima obavezu promocije
tržnog centra i maloprodavca u njemu, što omogucava maloprodavcu
da se posveti samoj prodaji, a ne da se opterecuje pitanjima marketinga;
• virtuelni tržni centri mogu biti isto toliko zabavni posetiocima
koliko i tradicionalni, ukoliko su dobro organizovani i imaju široku
ponudu roba i usluga;
• vlasnici elektronskih tržnih centara ne nude samo prostor
za postavljanje prodavnica, vec i širok spektar usluga od kojih je,
možda, najvažnija obezbedivanje softverskog paketa i pratecih
usluga za on-line narucivanje robe (što je komplikovano i skupo za
samostalno razvijanje i prilagodavanje za rad)...
Naravno, postoje i neki nedostaci nastupanja on-line prodavnice u okviru
elektronskog tržnog centra:
• mogu postojati restrikcije u postavljanju maloprodavca na
Internetu;
• može se dogoditi da promet posetilaca u elektronskim prodavnicama
u tržnom centru bude neadekvatan ocekivanom prometu (npr. ukoliko
menadžeri ne obavljaju dobro poslove promocije);
• zabavni sadržaji u okviru elektronskog tržnog centra
mogu dovesti do velikog broja posetilaca, ali iz neodgovarajuce ciljne
grupe, što za rezultat može imati nizak nivo prodaje;
• može se ograniciti pravo maloprodavca da samostalno nastupa
na Internetu, što znaci da svi posetioci pojedine on-line prodavnice
moraju u nju doci preusmerenjem sa glavne strane tržnog centra...
Tipovi on-line prodavnica
Postoji više podela on-line prodavnica, u zavisnosti od toga koja
se klasifikacija posmatra. Prema širini spektra proizvoda i usluga
koje nude, postoje opšte i specijalizovane on-line prodavnice. U
pogledu na podrucje (region) koji opslužuju, mogu biti regionalne
i globalne; a u zavisnosti od njihovog on-line prisustva na tržištu
razlikuju se „click and mortar“ i „click only“
prodavnice.
Opšte i specijalizovane on-line prodavnice
Prodavnice koje prodaju mnogo vrsta proizvoda, mogu se nazvati opštim
prodavnicama. Primeri ovkvih on-line prodavnica su Amazon.com, Buy.com,
a od domacih E-ducan.com, Yu4You.com i novootvorena Myshop.co.yu koje
u svojoj ponudi imaju širok asortiman proizvoda i usluga (muziku,
dvd izdanja, knjige, kozmetiku, cvece, casopise, sportsku opremu, poklone,
horoskop i sl...).
Za razliku od opštih, specijalizovane prodavnice prodaju jedan ili
nekoliko tipova proizvoda kao što su knjige, muzika, cvece, vina,
automobili, igracke i sl. Primeri ovakvih prodavnica su 1800flowers.com
(gde se može kupiti cvece), Wine.com (gde se kupuje vino), MagicCabin.com
(gde se mogu kupiti raznovrsne i originalne igracke za decu), a od domacih
Gerila.com koja se specijalizovala za prodaju knjiga, originalnih muzickih
kompakt diskova, video i multimedijalnih izdanja; kao i Fotodiskont.co.yu
- prva on-line prodavnica foto opreme na našim prostorima…
Neke on-line prodavnice su zapocele svoje poslovanje kao specijalizovane
prodavnice, da bi kasnije proširile svoj asortiman i prerasle u opšte
prodavnice. Najbolji primer za to je najpoznatija on-line prodavnica Amazon.com,
koja je zapocela svoje on-line poslovanje kao specijalizovana prodavnica
za prodaju knjiga, ali se potom potom proširila na opštu prodavnicu
i sada nudi artikle kao što su video izdanja, društvene igre,
odeca, satovi, zabavna elektronika, softver, pa cak i turisticki paket
aranžmani.
Regionalne i globalne on-line prodavnice
Neke prodavnice, kao što su elektronske bakalnice ili prodavci krupnih
komada nameštaja uslužuju kupce koji žive u neposrednoj
blizini. To su regionalne prodavnice, i njihova prodaja je ogranicena
na region u kom se nalaze i, eventualno, okolinu. Na primer, Parknshop.com
opslužuje Hong Kong i ni u kom slucaju nece isporuciti proizvode
van tog regiona; SveZaKucu.co.yu opslužuje samo Srbiju i Crnu Goru;
dok Maxi.co.yu robu isporucuje iskljucivo na široj teritoriji Beograda.
Ipak, neke prodavnice su spremne da svoje proizvode isporuce i kupcima
u drugim državama ukoliko ove preuzmu na sebe troškove isporuke,
osiguranja i druge troškove. Ovakve prodavnice su globalnog tipa
i primer je Hothothot.com, E-ducan.com, kao i Gerila.com koja vrši
isporuku širom sveta.
On-line Srbija 2007
Kao zacetak elektronskog poslovanja u Srbiji, uzima se 29. juni 1993.
godine kada je osnovana Jugoslovenska asocijacija za elektronsku razmenu
podataka (Yugoslav Association for Electronic Data Interchange - YUEDI)
sa zadatkom da popularizuje premenu EDI sistema u tadašnjoj Jugoslaviji.
Do razvoja e-trgovine u Srbiji dolazi tek sa masovnijom upotrebom Interneta
u poslovne svrhe i može se ugrubo podeliti u tri faze:
Prva faza (1995 - 1999.) - U prvoj fazi e-trgovine u Srbiji implemetiran
je samo proces narucivanja robe preko Interneta, dok se placanje robe
obavljalo pouzecem uz fizicku isporuku robe. 1995. godine otvaraju se
prve on-line prodavnice sa podrucja Balkana - Balkanmedia sa sedištem
u Nemackoj, kao i DS Sound music from Yugoslavia u Kanadi. Do masovnije
pojave prodavnica u Srbiji dolazi u julu mesecu 1998. godine, kada Eunet
u saradnji sa firmom YUGate otvara prvi elektronski (virtuelni) tržišni
centar. Sa aspekta promocije elektronskog poslovanja i elektronske trgovine,
nastaju specijalizovani Internet casopisi i sajtovi kao što su Pretraga
i prezentovanje i E-trgovina.co.yu. Poznate on-line prodavnice iz ovog
perioda su Yu4You.com, Balkanmedia.com, DsSound.com.
Druga faza (1999 - 2001.) - Do pojave veceg broja funkcionalnih on-line
prodavnica dolazi sa pojavom prvih elektronskih kartica koje omogucavaju
on-line placanje, što predstavlja drugu fazu u razvoju e-trgovine
u Srbiji. 1999. osniva se E-Bank.co.yu, prvi i do danas jedini Internet
payment provajder, koji se sredinom 2001. godine zatvara, cime srpsko
elektronsko tržište ostaje bez kompanije koja bi procesirala
kartice i tako omogucila završni korak u pravilnom funkcionisanju
e-trgovine. Placanje u zemlji se i dalje obavlja pouzecem. Poznate on-line
prodavnice iz ovog perioda su RobnaKuca.com, Plato.co.yu, Lux-ottica.com
(ugašena), Vavilon.com (ugašena), YU Internet bazar (ugašena),
Mobtel.co.yu i druge.
Treca faza (2001. - danas) - Kao treca faza razvoja srpske e-trgovine
uzima se period od kraja 2001. godine do danas. Pocetkom 2002. godine
u sklopu najvece tehnicke elektronske zajednice na Balkanu - Elitesecurity.org,
koja danas broji preko 70.000 clanova, otvara se do danas najveci i najposjeceniji
diskusioni forum posvecen promociji elektronskog poslovanja na ovim prostorima.
2001. godine na srpsko e-tržište vraca se VISA, najveca svetska
kompanija iz domena izdavanja platnih kartica. Poznate on-line prodavnice
iz ovog perioda: Maxi.co.yu, Tiketservis.com, Neckermann.co.yu, Donesi.com
i mnoštvo drugih...
Cak i kada dode do masovnije upotrebe karticnog placanja preko Interneta,
neophodan uslov za dalji razvoj domace e-trgovine je postojanje firmi
koje ce ponuditi uslugu procesiranja transakcija ostvarenih na Internetu.
Trenutno je moguce koristiti brojne svetske kompanije koje pružaju
ovu vrstu usluga - strane procesore placanja. Medutim, u tom slucaju provizija
po svakoj transakciji, koja iznosi 3-15%, ostaje inostranoj firmi i dolazi
do ogromnog odliva kapitala iz zemlje. I u slucaju kada domaci kupac odlazi
na sajt neke srpske firme i kupuje domacu robu, ako se placanje vrši
preko inostranog procesora, deo novca odlazi iz zemlje i ostaje u inostranstvu.
Ono što danas pozitivno utice na razvoj domaceg on-line poslovanja
je adekvatna telekomunikaciona infrastruktura i stimulativna poreska i
carinska politika, koje uticu na pristupacnost cena racunarske opreme
i pristupa Internetu. Takode, zaokružena je i zakonska regulativa
koja u dovoljnoj meri prati sve specificnosti e-poslovanja. Narodna Skupština
Republike Srbije usvojila je 14. decembra 2004. godine Zakon o elektronskom
potpisu. Pocetkom oktobra 2006. godine je doneta Strategija razvoja informacionog
društva, koja je bila ocekivana još krajem 2005. godine. Ali,
bez izrade detaljnih strategija o e-upravi, e-trgovini, e-zdravstvu i
e-obrazovanju od strane nadležnih ministarstava, ovaj dokument sam
po sebi nece predstavljati nikakav napredak. Pored ovoga, neophodno je
i da se formiraju odgovarajuci zakoni i podzakonski akti. Još uvek
nemamo zakon o e-poslovanju, zakon o e-trgovini, zakon o elektronskom
dokumentu, zakon o zaštiti podataka o licnosti... Za sada je prisutan
samo Predlog zakona o trgovini, koji u skladu sa ranije donetim zakonima,
definiše elektronsku trgovinu i on-line prodaju kao vid daljinske
trgovine, uz regulisanje osnovnih prava i obaveza trgovaca i potrošaca.
I pored svih ovih povoljnih tendencija za razvoj elektronskog poslovanja
kod nas, o on-line Srbiji cemo, po svemu sudeci, moci da pricamo tek kada
se država ozbiljnije pozabavi ovim problemom. Kako kaže Nebojša
Ðuric, ekspert za elekronsko poslovanje i direktor agencije E trgovina:
„Svest o nagomilanim problemima u ovoj oblasti polako dolazi i u
fokus politicara koji u svojim predizbornim obecanjima pominju i neka
od rešenja, poput formiranja posebnog ministarstva za informaciono
društvo i smanjenja pdv-a na racunarsku opremu. Nadam se da je to
i znak da ce u 2008. godini država postati najveci promoter Srbije
kao savremenog informatickog društva. Samo tako možemo ocekivati
e-Srbiju...”
ZAKLJUCAK
Implikacije na poslovanje su vrtoglave. Kao parna mašina, telefon,
automobil i avion, internet menja sve. Krecemo se prema onome, gde prenosivost
komunikacija cini lokaciju nevažnom. S geografskom nezavisnošcu
dolazi ekonomska nevažnost grada, fabrike, poslovne zgrade - cak
škole i domacinstva - koji su definisani u smislu lokacije i dostupnosti
drugim ljudima.
Do skoro (ili danas) morali smo imati licni kontakt: izmedu trgovca na
veliko i trgovca na malo, izmedu krajnjeg potrošaca i prodavca (ne
racunajuci retke izuzetke poput benzinskih pumpi, naplatnih mesta na autoputevima
i sl.),
U trgovinu smo ulazili uglavnom pešice, birali tako što smo
dodirivali, okretali, degustirali.., i konacno platili (kešom ili
karticom) i odneli kuci;
U danima koje karakterišu "tehnologije koje spajaju" -
racunari, telekomunikacije i transport - ne moramo da budemo u fizickoj
vezi da bi interreagovali.
Logican zakljucak je najava kraja preduzeca kakvo poznajemo, a to je upravo
ono što futuristi predvidaju.
E-poslovanje je nesumnjivo vodeci trend i karakteristika savremenog života
i rada. U našoj sredini je manje prisutno u odnosu na postojeca znanja
i potrebe. Strucni potencijali postoje, ali inercija u politickim strukturama
usporava razvoj e-poslovanja.
U januaru 2006. godine, Internet World Stats je objavio podatak da preko
milijardu osoba u svetu pristupa Internetu. U razvijenim ekonomijama,
Internet je postao drugi najkorišceniji medijum, posle televizije,
dok je u Evropskoj Uniji u poslednje dve godine duplirano vreme korišcenja
Interneta na nedeljnom nivou (Jupiter Research).
Da li ce 2008. godina doneti dugo ocekivane promene? To prvenstveno zavisi
od toga da li ce razvoj Informacionog društva, ali i e-poslovanja
kao njegovog bitnog segmenta, zaista predstavljati naše strateško
opredeljenje i prioritet države u narednom periodu ili ce ostati
samo kao inicijativa na papiru. Do 2007. godinu je bilo najavljeno dosta
toga na polju elektronskog poslovanja, ali na žalost, malo toga je
zaista i realizovano. U 2008-oj nam ostaje samo da se nadamo.
Literatura
1. Dr Marija Vidas - Bubanja, “E – Poslovanje: Menadžment,
tehnologija, aplikacije”, Beograd, 2007.godine
2. Dr Vesna Milicevic, “Internet ekonomija”, Beograd 2002.
godine,
3. www.e-trgovina.co.yu
4. www.pretraga.co.yu
5. www.emagazin.co.yu
6.www.vikipedija.org.yu
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski
Radovi
SEMINARSKI RAD |
|