Menadžment i informacioni sistemi
MIS, kao i svako drugo funkcionalno podrucje, ukljucuje proces upravljanja
koji se sastoji od planiranja, organizovanja, kontrole i procjene. Proizvodi
MIS-a su podaci i informacije koji se preko organizacije prosljeduju menadžerima
i korisnicima. Kvalitet proizvoda MIS-a zavisi od:
1. pocetnog mix-a resura MIS-a
2. budžeta MIS-a odredenog od organizacije
3. efektivnog upravljanja resursima MIS-a i raspodjelom budžeta od
strane CIO i osoblja MIS-a.
Imputi
Iz šeme vidimo da je uspjeh MIS odjela dezerminisan i organizacijskim
okruženjem u kojem funkcioniše.
Ovo podrucje obraduje MIS strateško planiranje, kao i ulogu i odgovornosti
CIO-a na nivou MIS-a i organizacije. Takoder, osvrcemo se I na razne metode
opravdanja troškova MIS-a, ulogu rizika u odabiru projekta MIS-a
i metode korištene za formiranje cijena usluga MIS-a. posebno poglavlje
se odnosi na predvidanje budžeta za MIS oblast koji je veoma važan
za krajnji kvalitet MIS proizvoda. Na kraju, doticemo se: tema kao što
su downsizing i outsorcing koji danas postaje sve više prisutni u
poslovnom svijetu.
ORGANIZACIJA MIS-A
Podrucje MIS-a bi trebalo biti organizovano na nacin koji mu omogucava
da ostvari svoje strateške ciljeve, kao i da pomogne ostvarenju ciljeva
citave organiza-cije. MIS, kao i svako drugo funkcionalno podrucje organizacije,
treba da slijedi princip koji kaže da “struktura prati strategiju”
što znaci da je potrebno izvršiti reorga-nizaciju strukture
MIS podrucja ukoliko ono ne pomaže organizaciji u ostvarenju njenih
strukturnih ciljeva. Nije rijedak slucaj da se izvrši reorganizacija
cjelokupne strukture organizacije, a sve u cilja efikasnijeg ostvarenja
strateških ciljeva organiza-cije.
Mnoge firme se nalaze u centru onoga što Richard Nolan naziva “tehnološki
diskontinuitet”, u stvari predstavlja prelazni period sa obrade
transakcija pomocu ce-ntralizovanih manitrame sistema na obradu transakcija
pomocu manjih sistema.
Ovi prelazni periodi cesto imaju utjecaja na raspodjelu moci u okviru
MIS-a. tradicio-nalno svu pažnju imaju MIS menadžeri, posebno
menadžeri obrade podataka (eng. data precessing managres). Sada tu
pažnju moraju dijeliti sa menadžerima drugih oblasti MIS-a koja
su odgovorna za pomoc organizaciji da prihvati nove tehnologije i zadovolji
potrebe za informacijama menadžmenta i krajnjih korisnika. Svakodnevno
se uvida velika važnost umrežavanja kompjutera u jednoj organizaciji,
narocito za obradu transakcija i prosljedivanje informacija, što
je unaprijedilo moc menadžera po-slovnih telekomunikacija (eng. business
telecommunication managers), a istovremeno umanjilo tradicionalnu bazu
moci menadžera obrade podataka.
MIS MENADŽMENT
Na vrhu kompjuterske hijerarhijske u mnogim organizacijama je podpredsje-dnik
informacionog sistema i direktor obrade podataka. Precizan naziv koji
se koristi za opis ovih poslova se razlikuje od organizacije do organizacije.
Podpredsjednik ili direktor informacionih sistema se cesto naziva “chief
information officer” – CIO. Važno je napomenuti da najviše
rangirani MIS izvršilac u organizaciji nema uvijek titulu CIO. U
firmama u kojima informacione tehnologije igraju kljucnu ulogu u njihovoj
buducnosti, CIO se cesto nalazi na podpredsjednickom nivou i na taj nacin
ucestvuje u procesu strateškog planiranja na nivou preduzeca.
U firmama u kojima MIS vrši samo obadu transakcija, CIO je uglavnom
direktor na srednjem nivou menadžmenta.
KOME CIO DAJE IZVJEŠTAJ ?
CIO se, uglavnom, nalazi na vrhu MIS odjela. CIO nadgleda sve srodne MIS
aktivno-sti ukljucujuci i obradu transakcija, telekomunikaciju, upravljanje
podacima i podršku krajnjim korisnicima. Ovaj posao je težak
i zahtjevan zato što se tehnologija u svijetu obrade informacija
konstantno mijenja i zato što obrada informacija zahtjeva velika
znanja u mnogim poslovnim podrucjima. Takoder, za uspjeh, odnosno neuspjeh,
MIS odjela odgovoran je CIO ukoliko sistemski analiticar pogriješi,
CIO je odgovoran
Odgovornosti CIO su:
1. proaktivno ucešce u strateškom planiranju na nivou preduzeca
2. razvoj strateškog plana za MIS podrucje kao i pracenje da li
su plan i politika efektivno provodeni
3. alokaciju ogranicenih resura budžeta izmedju velikog broja konkurentnih
funkcija proizvoda i usluge kompjutera
4. efektivno vodenje – to mora biti osoba koja, istovremeno, može
uvjeriti mena-džment firme o povecanju važnosti MIS-a i motivirati
osoblje MIS-a
5. licno nadgledavanje svih poslova obezbjedenja – posebno pracenje
onih sa pote-ncijalnim negativnim efektom
6. upravljanje poslovima vezanim za zaposlene u MIS odjela kao što
su: visina plate, zapošljavanje, otpuštanje, unarpredenje,
obuka, radna okolina
7. održavanje jakih veza sa clanovima upravnog i izvršnog odbora
i odgovaranje na njihove potrebe i želje,
8. pracenje razvoja svih novih tehnoloških otkrica koje mogu da
donesu koristi organizaciji.
Uloga CIO u organizaciji se razlikuje od organizacije do organizacije,
što zavisi od uloge MIS odjela u poslovanju organizacije. Tri važne
determinante uloge MIS-a u organizaciji su: grana industrije u kojoj se
firma nalazi, kolektivna kultura i
1.vodenje sa pozicije CIO-a. Firme koje proizvode informativno intenzivne
proizvode, kao što su firme u bankarstvu, finansijskim servisima
i osiguravajucim društvima i osiguravajucim društvima, su
tipovi firmi koji, vecinom, imaju MIS-izvršioce na podpredsjednickom
nivou. Ako te firme ne vide informacije kao strateško oružje
kojim se pozicioniraju na tržištu, one ce teško opisati
u ’90
– im.
2. Vizija osobe na vrhu (to je CEO) može mnogo uticati na ucinkovitost
MIS-a u firmi. Npr. CEO koji posmatra MIS iskljucivo kroz troškove
(karakteristicno za ’80 – te). Cesto me vide koristi od invenstiranja
informacije kao glavno konkurentsko oružje (karakteristicno za ’90
– te).
3. Vodstvo sa pozicije CIO može uticati na ulogu MIS-a u firmi.
CIO koji samo upravlja na pritisak u organizaciji odgovora blagom reakcijom,
dok CIO koji vodi na pritisak odgovara provokativno i postavlja strategiju
za pretvaranje vlastito kreiranje vizije u stvarnost.
PLANIRANJE I MIS
Planiranje je jedno od najkriticnijih aktivnosti koje CIO izvodi I u
posljednjim godinama postaje veoma važno. Npr.
- U mnogim industrijama MIS oblast je postala kljucno konkurencijsko
oružje
- Rješavanje zadataka na svim nivoima i organizacijama se vrši
pomocu kompjutera i komunikativnih tehnologija.
- Nivo troškova koji su potrebni MIS-u za obavljanje zadataka raste,
pa samim tim se povecava važnost pažljivog planiranja zadataka.
Tabela br. 2 pokazuje neke od ovih, kao i druge trendove koji su doprinijeli
rastu važnosti MIS planiranja.
Dva gledišta na MIS
Prvo gledište na MIS odjel je “biznis u okviru biznisa”.
Na vrhu MIS biznisa je odbor direktora upravni odbor izvršioca visokog
nivoa i predstavnika kljucnih korisnickih podrucja koji odobravaju dugorocne
planove za MIS razvoj i odobravaju projekte. CEO MIS biznisa, cesto je
CIO.
Drugo gledište je da se na MIS biznis gleda kao na marketing firmu.
Trend Grane planiranja
Rapidna tehnološka promjena - Prognoza tehnoloških trendova
- Dovesti do minimalne tehnološke integriranosti
- Koristiti prednost od integracije kao tehnološkog stapanja
Povecanje MIS troškova - Koordinacija i kontrola MIS troškova
- Rast važnosti strateškog planiranja za MIS
- Podizanje MIS-a u organizaciji nivo koji je proporcionalno s njegovom
važnošcu
Aktivnosti koje imaju utjecaje na preduzece - koordiniranje MIS izdataka
- rast važnosti strateškog planiranja za MIS
- rast svijesti o MIS-u kroz firmu
Konkurentska prednost koja se ostvaruje zahvaljujuci MIS-u - Korištenje
MIS-a kod razvijanja novih proizvoda ili za diferenciranje trenutnih proizvoda
- Korištenje MIS-a za smanjivanje troškova
- Korištenje MIS-a za mijenjanje kompetetivne okoline
- Korištenje MIS-a za poboljšavanje servisa za kupce
STRATEŠKI IZAZOVI I MIS
Strateško planiranje je aktivnost top-menadžmenta u kojoj je
odreden dugorocni kurs organizacije ili strateške poslovne jedinice.
To je veoma važno aktivnost gdje pocinju sve druge akcije u organizaciji
strateško planiranje se konstantno nalazi na vrhu liste važnih
pitanja s kojima se susrecu MIS izvršioci.
U ovoj grafici MIS odjel je prikazan kao marketing firma sa klijentima
unutar i van maticne organizacije. Smatra se da svaki proizvod ili vještina
interno razvijena je kandidat za vanjska markentinška nastojanja.
Proizvodi ovakve firme mogu biti grupisani u tri kategorije:
I Interno planirani proizvodi
- obrada transakcija i uredski sistemi koji rezultiraju nižim operativnim
troškovima
Ova vrsta proizvoda omogucava efektivne interne operacije na nižim
nivoima organizacije i ukljucuje platni spisak, naplative racune i sistemske
obrade podataka.
- podrška odlucivanju, informacije i uredski sistemi koji rezultiraju
poboljšanjem u donošenju odluka ili produktivnošcu –
ova vrsta proizvoda povecava efektivnost na srednjim i višim nivoima
organizacije ukljucujuci izvršnu podršku i e-mail sisteme.
- CAD/CAM/CIM sistemi – to su kljucni proizvodi koje MIS odjel nabavlja
izvan organizacije. Cilj im je da proizvode dobra višeg kvaliteta
sa vecom fleksibilnošcu i na više razlicitih nacina.
II Eksterno planirani: proizvodi: glavni proizvodi i usluge za klijente
- ovdje spadaju proizvodi i usluge koji su kroz informacionu tehnologiju
uzdignuti u ocima kupca i interorganizacioni sistemi koji privlace kupce
i odvlace konkurenciju.
- ostali proizvodi i usluge za klijente u okviru firmi postoje posebna
odjeljenja koja posluju kao prafizni centri i imaju drugi set kupaca nego
maticni firma.
- sistemi dobavljaca – ovdje spadaju medjuorganizacijski sistemi
koji firmu povezuju sa sobavljacima što povlaci pad troškova
zaliha i mogucnost bržeg odgovaranja na za-htjeve kupaca.
III Kombinovani proizvodi – svi proizvodi i usluge koji nastaju
bilo kojom kombinacijom navedenih kategorija.
STRATEŠKO PLANIRANJE I MIS
CIO mora razmatrati dva nivoa strateškog planiranja:
1. strateški plan za maticnu organizaciju
2. strateški plan za MIS podrucje
Glavni izazovi za CIO je spajanje ova dva strateška plana.
Strateški plan korporacije (maticne organizacije)
Proces strateškog planiranja pocinje sa razmatranjem misije i cilja
organizacije, analize trenutnog profila organizacije, te analize trenutne
i buduce vanjske okoline. CIO i visoko rangirani MIS menadžeri trebaju
pregledati strateško – organizacioni plan (ako taj plan postoji)
na regularnoj bazi zato što pravac odreden od strane MIS odjela bi
trebao biti u skladu sa generalnim pravcem u kojem se kompanija krece.
Cesto kljucni elementi ovog plana sadrže informaciju od vitalne važnosti
za razvoj i rast MIS-a. MIS odjel bi trebao biti agresivan u ovoj oblasti
i da detaljno prouci stra-teški plan organizacije.
Strateški plan MIS-a
Strateški plan MIS-a se razvija u kontekstu sa strategijskim planom
glavne organizacije. Neke od komponenti koje mora sadržavati ovaj
plan su:
Misija i vizija: Moguca pitanja u vezi misije i vizije su: Da bi MIS oblast
mora biti ukljucena u pružanje informacija o proizvodima i uslugama
vanjskim klijentima.
Trenutni profil: U ovom podrucju se postavljaju pitanja kao što su:Koliko
kompanija trošimo MIS? Šta su uobicajeni MIS proizvodi? Koje
su glavne snage i slabosti MIS podrucja? Koliko novca maticna organizacija
troši za inforamcione tehnologije izvan budžeta MIS-a.
Vanjska okolina: Sastoji se od korisnika unutar organizacije, vanjskih
kupacva, prizvoda visoke tehnologije i takvih snaga kao što su vlada
i ekonomija, itd. Pitanja koja se postavljaju su: ko su ili ko bi mogli
biti kupci servisirani od strane MIS-a? Da bi su sadašnji kupci zadovoljni
sa uslugama koje dobivaju? Kado cijene MIS usluga uticu na tražnju
za uslugama MIS-a? kako nova tehnologija može da utice na buducnost?
Strategije: Ovo podrucje ukljucuje pitanja kao što su: Kako da planove
za MIS oblast zajedno sa buducim planovima preduzeca? Da bi MIS odjel
treba napraviti velike pro-mjene? Moguce strategije ukljucuju koncentriranje
akcija razvoja MIS-a na izvršioce u organizaciji i stvaranje i markentinški
software izvan organizacije.
Dugorocni ciljevi MIS-a: Dugorocni ciljevi MIS-a moraju podržavati
strategiju kompanije. Ciljevi moraju biti jasno saopšteni ukljucujuci
i to šta se mora uraditi. Moguci dugorocni ciljevi MIS-a su npr.
troškovi održavanja sofwere-a ce biti pretpo-stavljena u slijedecih
5 godina, itd.
Godišnji MIS ciljevi: Obuhvataju ciljeve kao što je npr. troškovi
programske podrške ce se smanjiti za 20 % tokom naredne godine.
Glavni plan: Pitanja koja se ticu ovog plana su: Koji novi sistemi ce
se razvijati u sljedecih 5 godina? Koliki budžet je potreban za hardwaare,
software, servisiranje i osoblje za svaku od narednih 5 godina.
Operativi plan: Pitanja koja se ticu ovog plana su: Koji specificni dijelovi
hardwere-a i sftware-a trebaju da se kupe slijedece godine? Koga treba
angažovati slijedece godine?
Politike: Kao i ciljevi i politike trebaju biti specificne. Npr. politika
može biti da se samo odredenom osoblju uz datu šifru dozvoljava
ulazak u ured gdje se nalazi glavni racunar, i sl.
Sredstva strateškog planiranja
Mnogo pristupa je kreirano da bi se pomoglo MIS menadžerima da uspješnije
razvijaju razlicite aspekte strateškog plana MIS-a. Pristupi koji
ce biti izloženi imati ce razlicite aspekte na MIS planiranje i pružiti
ce vecu podršku nekim koracima procesa planiranja u odnosu na ostale.
Npr. neki se fokusiraju na prilagodavanje informacione tehnologije u preduzecu,
drugi pomažu u definisanju informacionih po-treba, a nekima je i
u interesu kategoriziranje MIS aplikacija. Ovi pristupi obezbjeduju MIS
plamenima sredstava koja mogu biti upotrebljavana za razvoj stražarskog
MIS plana.
Razvoj paralelnog plana – Paraleleni metod se cesto koristi d bi
bili sigurni da se strategije i ciljevi maticne organizacije i MIS odjelo
podudaraju.
Firme u kategoriji “podrške” me smatraju informacionu
tehnologiju veoma važnom za njene trenutne operacije ili uspjeh.
Proferionalne uslužne firme sa velikim MIS budžetima i MIS sktivnostima
spadaju u ovu kategoriju. U takvim firmama, MIS se posmatra striktno u
troškovima – efektivnoj ulozi. CIO nije dio višeg menadžme-nta.
Na drugom kraju skale se nalazi kategorija “strategija” u
koju spadaju firme kao što su banke i osiguravajuce kompanije. Ove
firme imaju vec razvijene informacione tehnologije koje su ocijenjene
kao najvažnija konkurentska sredstva za buduce uspjehe.
Kategorija “fabrika” sadrži kompanije koje zavise od
MIS podrške. Firma koja spada u ovaj kvadrant ne mora biti proizvodna,
niti tradicionalna fabrika. MIS operacije se smatraju podrškom dnevnim
aktivnostima. Ovakve firme ne smatraju trenutnu informacionu tehnologiju
kao konkurentno oružje koje ce imati uticaja na njihove ko-kurentske
sposobnosti u bliskoj buducnosti.
Kategorija “zaokreta” sadrži firme koje ne smatraju MIS
veoma važnim za njihove svakodnevne operacije. Firme u ovom kvadrantu
nisu neophodno u situaciji zaokreta. Ovdje spadaju firme koje tek pocinju
realizirati strateški potencijal MIS-a.
Cilj rada Mc Farlan-a, Mc Kemmey-a i Pyburm-a je da nakon što je
firma nasporedena u odredeni kvadrant, menadžeri mogu nacrtati zakljucke
o prikladnim i neprikladnim nacinima tretiranja MIS funkcija od strane
korporacije. Ova tri teoreticara su identi-ficirali 6 povezanih strategija,
romgiranih od “centralog planiranja” (koji se sastoji od intenzivnog
uplitanja top-menadžmenta) do “neophodnog sla” (u kojem
je preporu-cena minimalna alokacija resura podršci aktivnostima obrade
transakcija). Svaka od ovih povezanih strategija odgovara firmama u nekim
kvadrantima, ali ne i u drugim. McFarlan, McKenney i Pyburn su, kombinujuci
njihovu mrežu sa strategijama, razvili vrijedan alat za korporacijsko
planiranje.
Posmatranje: Važan nacin za odredivanje smjera kompanije je slušati
ljude koji imaju kljucnu ulogu u planiranju, kao i posmatrati nacin njihovog
ponašanja. CIO ce vjerovatno otkriti da mnoga pitanja kod implementacije
strategije se sastoje od moci i politika, mjerenja itd. Takoder, kada
strateški plan sadrži važne pisane izjave, vizije top menadžmenta
o smjeru kompanije, cesto nije formalno ustanovljen i može biti otkriven
kroz smanjeno posmatranje.
Pristup scenarija: Ljudi koriste pristup scenarija pokušavajuci identifikovati
važne dogadaje koji se mogu pojaviti u buducnosti i onda zamisliti
(simulirati) kako bi oni drugi mogli reagovati, ako se ti dogadaji ostvare.
Za MIS strateško planiranje je od velike pomoci konstruiranje scenarija
o buducoj tehnologiji i politikama korporacije, ekonomskim uslovima, itd.
Odredujuci koje va-rijable imaju najveci uticaj, CIO može steci više
uvida u izvodljivost odredenih stra-tegija. Scenariji su cesto razvijeni
za najvjerojatnije, najoptimisticnije (najbolji slucajevi) i najpesimisticnije
(najgori slucajevi) buducnosti. Pretpostavke o okolini ce se odraziti
na svaki scenario i poduzece se odredene akcije. Nacin na koji je scenario
razvijen može biti od striktno rucnih metoda od visoko automatizovanih.
Analize investicija: Ovaj pristup mjeri da li su fondovi pravilno potrošeni.
Ovaj pristup omogucava firmi da kontroliše da li je potrošila
manje ili više u odredenim podrucjima.
Pristup faktora kriticnog uspjeha (CSF – Critical Success Footors):
Jedan od nacina inplementiranja CSF pristupa u podrucju strateškog
planiranja je vidjeti organizacijske faktore kriticnog uspjeha i onda
odrediti koji informacioni sistemi ili MIS strate-gije su najpogodnije
CSF mogu biti ustanovljeni za industriju i vanjsku okolinu. Neki software
paketi, npr. Intersolv-ov PC Prism, sadrže olakšice u svakodnevnom
radu.
Vrijednosni lanac: Michael Porter i Victor Millar su pomocu vrijednosnog
lanca su identificirali najhitnije potrebe za informacijama u organizaciji.
Osnova ovog modela je da se svaka organizacija sadrži lanac povezanih
aktivnosti i to primarne (kao što su proizvodnja, prodaja: servisiranje
proizvoda) i aktivnosti podrške (kao što su imputi, ljudski
resursi, tehnološki razvoj) koji firmu vežu. Kada su proizvodi
proizvedeni, vrijednost je dodana kroz lanac. Da bi bili bolji od rivala,
organizacija mora preferirati aktivnosti u matrici sa nižim troškovima
ili na nacin da se vrijednost proizvoda poveca. Strateški plameni
mogu se koristiti matricom tako da obrade gdje je trenutno nalaze i u
kojoj celiji mogu naci potencijalne prilike.
Model kompetetivnih sila
Ovaj model ohrabruju planere da razmisle o spoljnim silama (iz okoline)
koje mogu biti izvori prilika ili problema. Kod proucavanja ovog modela,
plamer mora razmatrati kako iznformaciona tehnologija može biti iskorištena
za upravljanje sa konkurenskim silama.
Planiranje poslovnog sistema: Ovaj pristup je razvio IBM BSPCeng. Business
Syiytem Plamming) nastoji da formira pogled na poslovne podatke sa niova
preduzeca. Cilj ovog nacina mišljenja je identifikovati stabilnu
informacionu infrastrukturu u firmi.
Portfolio pristup – pokušava odrediti osjetljivi mix novih
projekata balansirajuci razlike potencijalnih povraza. CIO mora tražiti
razvoj portfolio projekta koji sadrži neke visoke rizicne projekte
sa visokom stopom povratka kao i neke niske rizicne pro-jekte sa niskom
stopom povraza. Preporcionalnost ovih tipova projekata se traba odra-ziti
na planirani nivo rizika.
Za razvoj MIS strateškog plana se može koristiti monogo pristupa,
ali nijedan metod se ne koristi samostalno u praksi. U stvari, mnoge kompaniej
kombiniraju ove pristupe zato što imaju posla sa razlicitim aspektima
dugorocnog MIS procesa planiranja.
MENADŽMENT PORTFOLIO PROJEKTA
Postoji veoma mnogo razlicitih aspekata selekcionih projekata i projekata
portfolio menadžmenta. Neki od njih su:
1. procjenjivanje prihoda i troškova pojedinog projekta
2. uravnoteživanje prihoda i troškova pojedinog projekta
3. identifikovanje ljudi koji su odgovorni za odabir projekta za razvoj
Analiza prihoda i troškova
Prije nego što menadžment odobri primjenu nekog veceg kompjuterskog
sistema potrebno je izvršiti procjenu troškova i prihoda sistema.
Ovaj posao se uglavnom obavlja na kraju faze dizajna, jer je nemoguce
napraviti vece promjene po ovom pitanju poslije te tacke. U razmatranjima
se najcešce spominju slijedeci troškovi.
- troškovi hardware-a
- troškovi software-a
- troškovi vezani za osoblje
- troškovi uvodenja novih procedura
Za razliku od troškova, prihodi se dijele na dvije velike podgrupe
i to vidljivi i nevidljivi prihodi. Vidljivi prihodi se najbrže pretvaraju
u troškove, a najcešci oblici vidljivih prihoda su štednja,
opremanje inovativnih nivoa, itd. Za razliku od vidljivih, nevidljive
prihode je teško kvantificirati. Najcešci oblici su:
- poboljšanje servisa z kupce
- bolja adaptacija na promjene u okoliniu
- bolji javni imidž organizacije
- rast organizacione fleksibilnosti
- bolje korištenje organizacionih prednosti
- veci kvalitet informacija
- veci kvalitet u donošenju odluka
- poboljšanje planiranja, itd.
Ptrebno je napomenuti da nevidljivi prihodi nose sa sobom i veci rizik,
pa menadžeri vecu važnost pridaju vidljivim prihodima u ocjenjivanju
ukupnog seta prihoda.
Pristup troškovnog opravdanja
Istorijski gledano, metodi korišteni za mjerenje vidljivih prihoda
su vecinom koršteni za opravdanje transakcija proizvodnih sistema
koji imaju relativno veci procenat ovih prihoda. Informacioni sistemi
u podršci odlucivanju i automatizovanim uredskim površinama
8ciji su prihodi vecinom nevidljivi) su cesto neopravdani korištenjem
ove trdicionalne cost-benetiz metode.
Troškovno opravdanje –vidljivi prihodi
Razvijani su brojni metodi za mjerenje vrijednosti predloženih projekata,
a najviše se koriste slijedece 3 metode:
1. pristup vracanja duga (payback pristup)
2. pristup sadašnje vrijednosti
3. pristup unutrašnje stope povrata
PVF – present volume factor – faktor sadašnje vrijednosti
Primjer br. 1 Pristupi troškovnog opravdanja
Payback pristup – je nezreli troškovno opravdavajuci model
koji je ocijenjen negativno od strane mnogih teoreticara, ali je i pored
toga postao najprimjenjivaniji MIS model za odlucivanje o ulaganju, zbog
toga što ga je veoma lako primijeniti. Ovaj pristup pokušava
izmjeriti vrijeme potrebno da se investicije vrate kroz prihod. U prethodnom
primjeru, koji vremenski prihod je 1,94 g. kritika ovog pristupa je u
tome što se ignoriše vrijednost i znacaj vremena za novac, jer
novac vremenom mijenja svoju vrijednost (zbog inflacije i drugih ekonomskih
promjena). Zbog svoje jedonstavnosti korištenja, ovaj pristup omogucava
i složenije analize, pa se granica jednostavnosti ovog pristupa postepeno
briše.
Pristup sadašnje vrijednost – pokušava vrednovati novac
u buducnosti na osonovu uslova njegove vrijednosti danas tj. razmatra
vrijednost vremena za novac (za razliku od payback pristupa). Npr. ako
novac investramo sa godišnjim povratom od 10 %, 100 $ ce vrijedit
110 $ iduce godine ili 121 $ zadnje godine od danas. Zanci, 121 $ zadnje
godine od danas, danas vrijedi samo 100 $ i ima sadašnju vrijednost
100 $. Analiza sadašnje vrijednosti deflocirana sve buduce dolare
prema faktoru sadašnje vrijenosti koji je baziran na datoj interesantnoj
stopi i broju godina. Pravila troškova kapitala su odredeni od strane
finansijskih odsjeka, a faktori sadašnje vrijednosti se publikuju
u finansijskim knjigama ili raznim prospektima za obracun troškova.
U primjeru br. 1 vidimo da, po ovom pristupu, radne organizacije uporeduju
projektni odnos prihodi/troškovi sa stanokradnim granicnim odnosima.
Ako projektni odnos prevaziliazi granicni, onda se pristupi ozbiljnijem
razmatranju projekta.
Pristup unutrašnje stope povrata: korištenje za kalkulaciju
stope povrata na investicije u projekat. Npr. jednostavna investicija
od 100 $ ce proizvesti 121 $ za dvije godine od danas, što znaci
da ima unutrašnju stopu povrata od 10 %. Za komplikovanije novcane
tokove pokušava se pronaci interesna stopa ciji ce je faktor sadašnje
vrijednosti donijeti odredenu ravnotežu izmedju toka troškova
i toka prihoda. (kao što je prikazano u pr. Br. 1). Ovi obracuni
mogu biti veoma komplikovani, ali postoje spreadshet palzeti i za obracunavanje
unutrašnje stope povrata automatski.
Troškovno opravdanje – nevidljivi prihodi
Brojni projekti imaju nevidljive prihode koji su kvantificiranje, a neki
od njih su:
- DSS(ldecision support systems) – sistemi za podršku odlucivanja
- OIS (ofice inforamtion systems) – uredski informacioni sistemi
- CAD (computer – aidei design) – kompjuterski potpomognuti
dizajn
- CIM (computer integrated manufacturing) – kompjuterski integrirana
proizvodnja
- CASE (computer-a i ded sofware engimeening) – kompjuterski potpomognuti
softverski
- Elektronska pošta, telekomferencije, ekspertni sistemi,..
DSS i OIS obezbjeduju dva tipa prihoda:
1. povecavaju efikasnost skracenju potrebno vrijeme potrebno za izvršenje
zadatka
2. cime menadžera efektivnijim, jer on ima više vremena za visokostepene
aktivnosti,
ova beneficija ima najveci potencijal za povrat novca, ali nju je i najteže
ukljciti unutrar tradiocionalnih troškova/prihodnih pristupa.
Jedan od nacina troškovnog opravdanja projekta je da se nevidljivi
prihodi kombinuju sa prihodima vidljivim. Na ovaj nacin vecina prihoda
se može procijeniti. Ako ovdje troškovno opravdavajuce metode
pokazuju da je projekat široko primjenjen, dalji rad nije potreban
jer projekt može biti opravdan uz mjerljive prihode. Obrtno, ao mjerljivi
prihodi nisu dovoljni za opravdanje projekta, neophodno je odrediti tacan
iznos za koji se godišnji novcani tok mora povecati. Na taj nacin,
proces može biti prekinut da bi se prvo projekat. Kada su troškovi
relativno mali, mnoge firme ne izraduju troškovno opravdanje nabavka
sistema mikrokompjutera. Na pojedinacnom nivou ovo i ima smisla, ali tada
firme troše velike iznose novca na sisteme mikrokumpjutera, ukupni
troškovi mogu brzo porasti ukoliko se ne uvide neki sistem kontrole.
Selekcija projekta
Organizacija ima celjeni mix proizvoda informativnog sistema u rad. MIS
odjel može planirati željeni i proizvodni mix. Da bi se koji
mix postigao, projekti moraju biti predloženi i razvijeni u odredenom
roku i to se naziva portfolio projekta MIS odjela. Ovaj postfolio projekta
ne smije ukljucivati nepoželjeni rizik
Rizik u projektu
Rizik u projektu je stepen izloženosti projekta i aktivnosti u okviru
projekta takvim aktivnostima koje nisu predvidene i postižu vece
koristi od planiranih. Može se desiti da predloženi sistem uopšte
ne radi. Determinante koje uticu na visinu rizika u projektu su:
1. velicina projekta
2. struktura projekta
3. iskustvo vezano za projekat
rizicnost projekta se može kvantitativno procijeniti na razlicite
nacine. Jedna od metoda je da se pripremi sez pitanja i sez vrijednosti
koje bi se trebale primjeniti na svaki odgovor, a zatim dodati poeme da
se procjeni ukupan relativni rizik projekta.
Portfolio rizik (ukupni rizik za portfolio projekta) je proporcionalan
sumi rizika individualnih projekata u portfoliu. Prihvatljiv nivo prtfolio
rizika zavisi od organizacionih i situacionih faktora.
Odgovornosti za upravljanje portfoliom projekta
Odgovornosti za sistemiski razvoj su obicno podjeljene na više ljudi.
CIO je osoba koja snosi najviše odgovornosti. CIO treba voditi podrucja
vezana za tehnologiju i preuzeti odgovornost za velike greške. Da
bi efektivno predvidio MIS poslove, on treba prenijeti dijelove svoga
posla i na druge ljude.
Kao vodeci funkcioner za tehnologiju u firmi, CIO je odgovoran za identifikovanje
sistema unutar organizacije koja zahtjeva najviše pažnje i odgovoran
je za osiguranje da se ovi sistemi održavaju, poboljšavaju ili
kreiraju.
Pošto tehnologija utice na svako funkcionalno podrucje biznisa, mnoge
firme nadgledaju tehnološki razvoj putem upravnog odbora. Upravni
odbor se sastoji od visokoh funkcionera unutar organizacije unutar razlicitih
funkcionalnih podrucja. Upravni odbor utvrduje koji su sistemi najpotrebniji
organizaciji.
Upravni odbor nije ukljucen u tehnicke detalje sistemskog razvoja koji
su prepušteni MIS odjeli.
ODREÐIVANJE CIJENE MIS PROIZVODA
Troškovi i profitni pristupi
Troškovni pristup posmatra MIS usluge kao troškove. Ovaj trošak
je ili ostavljen neoznacen odjelima ili funkcionalnim podrucjim. Procedure
doznake se cesto smatraju “Chargeout” ili “Chargelack”
metode.
Kod profitnog pristupa proizvodi MIS-a nisu obavezno vrednovani kao trošak.
Teoretski MIS grupa može da optereti funkconalna podrucja kompanije
na bilo koji nacin koji grupa smatra odgovarajucim. Na tan nacin funkcionalno
podrucje kompanije mogu kupovati proizvodi i usluge van kompanije ako
žele. U praksi je potrebno uspostaviti brojne limite za ovakav pristup
jer potrošaci kod kuce ne mogu izabrati da koriste vanjske usluge,
MIS odjel ne bi trebao postici uslužni ured sa vanjskim klijentima
da bi radio kao profitni centar.
Metode vrednovanja
Imamo 3 metode vrednovanja MIS proizvoda:
1. vrijednost bazirana na troškovima – najcešce se koristi
kod troškovnog pristupa, a vrijednost proizvoda se procjenjuje prema
trošku koji odredue MIS grupa. Ovaj metod se ne koristi za proizvode
koji se prodaju van firme.
2. Tržišno bazirana vrijednost – koristi se kod profitnog
pristupa, a vrijednost proizvodi se ocjenjuje prema tržišnoj
vrijednosti.
3. Ugovorena vrijednost – cijena koju kupac i prodavac zajedno utvrduje.
Ovaj metod se upotrebljava prilikom uvodenja novih proizvoda i izbacivanje
starih.
Odredivanje ocjene po jedinici proizvoda
Ovo se odnosi na odredivanje cijene npr. troškova po odštampanom
izvještaju, procesiranom ceku, itd. Ove jedinice su mnogo razumljivije
korisnicima od npr. CPU sati, a istovremeno omogucavaju koristnicima budžeta
da bolje izracunaju troškove i spoje vrijednost informacija sa troškovima.
PREDVIÐANJE BUDŽETA ZA MIS FUNKCIJU
Predvidanje budžeta je faza procesa planiranja. U ovoj fazi menadžeri
razvijaju budžete koji izražavaju odredene planove u mjerljivim
rokovima. Ovi budžeti omogucavaju prosudbe s kojima stvaramo menadžerske
prosudbe mogu biti uporedene i pomocu njih kontrolirane. Budžet za
MIS oblast se koristi da podrži MIS osoblje i da kupi ili zakupi
i dugi rok. Budžeti služe kao kontrolno sredstvo (npr. upo-redivanje
stvarne i planirane potrošnje). Imamo tri pristupa predvidanja budžeta:
1. to down predvidanje
2. bottom up predvidanje 1,2 pogodni su za projekte
3. zero – based predvidanje – koriste se kako sa projekte
tako i za organizacione MIS budžete mora biti u skladu sa budžetom
kompanije.
Top down predvidžanje budžeta
Ovaj pristup je baziran na prosudbama top menadžmenta i menadžera
srednjeg nivoa kao i na cinjenicama o prošlim projektima koji su
slicni onom koji se proucava. menadžeri predvidaju ukupne troškove
projekta i troškove glavnih projektivnih akti-vnosti koje proslijeduju
menadžerima nižih nivoa. Oni nastavljaju rastavljanje svake
aktivnosti na podaktivnosti i više identifikacije budžeta za
svrhu podaktivnost. Rasta-vljanje se nastavlja do najviših nivoa.
Botown up predvidanje budžeta
Kod ove metode, prvo najniži nivo menadžmenta procjenjuje svoje
budžetske potrebe. Zatim se ovi budžeti kombinuju sa ukupnim
troškovima projekta. Voda projekta dodaje viškove ili nepredvidene
rezerve u krajnji zbir.
Zero-based predvidanje budžeta
Osoba koja kreira budžet pocinje od osnovnog iznosa i pažljivo
upravlja napismeno svaku tacku budžeta koja prevazliazi osnovni iznos.
Viškovi budžeta su prioritizirani, tako da je izvršenom
menadžeru lakše odabrati mjesto gdje želi ograniciti budžet.
PROCJENJIVANJE MIS FUNKCIJE
Povremeno se vrši revizija cijena i izvedbi MIS funkcija. Ova revizija
se vrši od strane upravnog odbora, a fokus joj je na akcijama CIO-a.
Revizija obuhvata slijedece:
- Periodicni izvještaj o izvedbama: pokazuju koliko dobro je CIO
vodio MIS oblast uz nastojanje da ostane unutar planinskih granica potrošnje.
Ovakvi izvještaji su vezani za izjavom o troškovima koje je
moguce ili nemoguce kontrolisati
- Izvještaj korisnika: pomažu odrediti koliko su korisnici zadovoljni
sa MIS izvedbama. To mogu biti upitnici ili intervju koji su oblikovani
tako da se iz njih može zakljuciti da li MIS oblast zadovoljava
korisnicke potrebe.
- Izvedbe sistema: ovdje su ukljucene objektivne mjere i kontroliše
se kako ih dobro izvodi kompjuterski sistem.
- Rani upozoravajuci signali: obuhvataju pitanja kao što su preokreti
MIS osoblja, promjene u nivou žalbi korisnici, itd. Svaki od ovih
signala mogu biti indikacija da postoji neka ozbiljna greška u sistemu.
- Krajnja efektivnost: pokuzuje da li je MIS funkcija uradila zadatke
uspješno.
KLJUCNA PITANJA IRM-A ZA DEVEDESETE
Vodece sile u dugorocnom planiranju i donošenju odluka MIS-a su
dva pitanja: downsizing i outsovrcing.
Downsizing
Downsizing se odnosi na reduciranje broja menadžera, profesionalnog
odoblja i clanova u organizaciji. Jednom od tipova downsizig-a je reduciranje
pozicija vec izabranog srednjeg menadžmenta. Smisao ovog tipa downsizing-a
je reduciranje distance izmedju najvišeg nivoa menadžmenta i
radnika na nižim nivoima što bi trebalo da poboljša komunikaciju
izmedju ovih nivoa kako bi se ojacala pozicija radnika na nižem nivoima.
Downsizing se provodi s ciljem da bi se reduciorao rad i pretjerani menadžmentski
troškovi.
Kod MIS-a termin “downsizing” ima i drugo znacenje –
kretanje aplikacija od velikih mainframe – sistema ka lokalnim mrežama
minikompjutera i slicnih sistema mogu ostvariti iste ili cak vece efekte
nego korištenjem mainframe sistema. Mnogi strucnjaci smatrajuci da
samo najvece svjetske kompanije trebaju mainframe – sistema na minikompjutere
potreban je sve veci broj kompjuterskih operatera može rezultriati
manjim MIS odjelima i preusmjerenjem MIS zadatka i aktivnosti.
Outsourcing predstavlja stanje kada organizacija potrebe MIS uslugama
zadovoljava iz vanjske okoline. Outsourcing je nasato kao opcijama mnogim
MIS poljima.
Obuhvata kako jednostavne ulazne podatke tako i citave razvijene sisteme.
Uglavnom se ne vrši outsovraing citavog MIS podrucja, nego samo njegovih
pojedinih oblasti.
I Aplikativni razvoj – jacešce korištena outsovrcing MIS
funkcija. Ove aktivnosti mogu ukljucivati vanjske programe ili sistem
integratore. Ugovoreno programiranje firme preferiraju kod razvoja softvera
i aktivnosti održavanja sistema.
Sistemski integratori su firme koje razvijaju i instaliraju programe za
pojedine aplika-cije po sistemu “kljuc u ruke”. Mogu nuditi
i druge usluge npr. razvoj strateškog MIS plana. Usluga ovih firmi
je nepotrebno koristiti od strane organizacije koje imaju visko kvalifikovano
MIS osoblje.
- Objekti menadžmenta – Veci broj organizacija smatra da im
se isplati da koriste outsourcing usluge.
Outsourcing firme postaju odgovorne za operaciju i održavanja centara
podataka. To se može provesti na više nacina. Jednom od primjera
je da zaposleni u centru podataka postaju zaposleni outsovrcing firme.
U drugom slucaju osoblje centra poda-taka se mijenja osobljem iz outsourcing
firme.
- Podrška operacijom– Podrška operacijama za održavanje,
servisiranje i oporavak u slucaju nezgoda ukljucuje ponekad i objekte
menadžmenta, ali je to predmet ugovora firimi.
- ulaz podataka i jednostavno procesiranje – ovaj tip zadatka outsourcing-a
je jedno-stavan, jer je dobro definiran, rutinski i nije skup. Zato mi
interakcije visokog nivoa izmedju outsoureer-a i firme koja zastupa te
usluge nisu uobicajeno potrebne.
Kao što se vidi, outsorcing se odnosi na manji dio MIS aktivnosti.
ZAŠTO ORGANIZACIJE KORSTE OURSRCING
Mnogi su faktori koji uticu na rast ucestalosti korištenja outsorcing
–a. Jedan od razloga je nemogucnost MIS odjela da upotrebe i sacuvaju
potrebne MIS profesionalce, te povecana potreba za fleksibilnošcu
i pristup medjunarodnom tržištu. Slijedeci faktori, takoder,
doprinose povecanom outsorcing-u .
1. Smanjenje troškova – Danas je pritisak na smanjenje
troškova najznacajniji faktor koji opredjeljuje firme na outsorcing.
Smanjenje troškova zaposlenih kadrova može se postici korištenjem
outsorcing-a i informacionih centara. Time se, takoder, izbjegavaju problemi
sa neiskusnim kadrovima. Cak i onda kada troškovi outso-
rcing-a nisu niski, korištenje outsorcing-a može pomoci da se
troškovi MIS –a mogu predvidjeti npr. u slucaju potrebe proširenja.
Korištenjem outsorcing-a potrebe za stalinim MIS kadrovima su manje
što je znacajno zbog manjka sposobnih MIS profe-sionalaca. Potrebe
za kadrovima MIS –a su predvidljivije su manjka sposobnih MIS profesionalaca.
Potrebe za kadrovima MIA-a su predvidljive pa potrebe za upošljava-njem
kadra za prevazilaženje razvojene krize se rjede javlja.
2. pristup tehnologiji obrabljivanja (eng. Cutting – edge
kechmologg) i nauke: outsorcing MIS funkcije prodavcu omogucava
pristup najnovijim tehnologijama koje inace ne bi bile dostupne programeru.
3. poboljšanje dostupnosti usluga outsorcing-a : Povecana
konkurencija programa koji omogucavaju outsorcing doprinosi padu cijene
što outsorcing cini još privlacnijim. Ooutsorcing nudi organizacijama
razlicite nacine korištenja svojih resursa, smanjenje troškova
i povecanje potencijala za postizanje strateških ciljeva.
Uprkos ovim prednostima, CIO i drugi MIS izvršioci odbijaju da koriste
outsorcing. Jedan od razloga za odbijanje je što rad aplikacija baziranih
na outsorcing-u nije moguce kontrolisati kao rad podcinjenih radnika,
a i mnogi direktan u MIS odjelu u outsorcingu vide prijetnju svom poslu
i karijeru svojih podredenih.
GLOBALNI OUTSORCING
Globalni outsorcing je sve cešca pojava u današnjim firmama.
Kompjuterske profesi-onalne je cesto moguce unajmiti za mnogo manje plate
iz drugih zemalja. Konkretno, procjenjeno je da su prosjecni godišnji
troškovi za jednog kompjuterskog profesionalca u SAD –u oko
10.000 $, dok u Indiji i na Filipinima košta samo 3.500 $. Firme
u ovim zemljama vide svoju prednost u outsorcingu kao vrlo profitabilnu
djelatnost te koriste komparativne prednosti koje imaju. Unos podataka
i programiranje su najsloženije MIS usluge. Nekada se i polukvalifikovani
poslovi traže u globalnom outsorcing-u, ali i sofisticiraniji i kopiciraniji
poslovi. Globalini outsorcing se u zadnje vrijeme vrlo brzo razvija, prije
svega zbog jeftinije radne snage. Takoder, globalni outsorcing unaprijediti
prisutnost firme u globalnim okvirima, pomažuci im da se probiju
na nova inostrana tržišta. Ipak globalni otusorcing može
predstavljati potencionalne komunakcione i koordinacione izazove za otusorcer-e
i može biti uvod u druge probleme kao što je npr. slucaj sa
državama koje nemaju zakone koji sprecavaju kopiranje softwere-a.
Downsizing i otusorcing postaju sve važniji faktori u razvoju dugorocnih
MIS planova. U nekim slucajevima oboje mogu igrati veliku ulogu u organizacionim
poku-šajima za rekonstrukciju MIS operacija.
REZIME
U mnogim organizacijama osoba koja vodi MIS odjel ima titulu CIO i slijedece
odgovornosti:
- ucešce u oraganizacionom strategijskom planiranju
- razvoj MIS strategijskih planova
- a lociranje budžetskih izvora
- efektivno vodenje MIS odjela
- razgledanje poslova obezbijedenja
- upravljanje MIS osoblje
Uloga CIO-a je odredena ulogom MIS-a u organizaciji.
Strategijsko planiranje je najvišaaktivnost menadžmenta koja
ocrtava dugorocni kurs za organizaciju, ili poslovnu jedinicu. CIO mora
posmatrati dva nivoa strategijskog planiranja: za glavnu organizacija
i MIS oblast. Strategijski plan glavne organizacije mora biti kompatibilan
sa smjerom organizacije. Strategijski plan MIS odjela ukljucuje: misiju
preduzeca, trenutni profit MIS odjela unutar organizacije, vanjsko okruženje
MIS-a i dugorocne MIS ciljeve. CIO upotrebljava velik broj metoda u razvoju
strategijskog plana MIS-a, najcešce su:
- razvoja paralelnog plana
- procjene uloga
- posmatranje
- pristup scenarija
- analiza investicija
- CSF – pristup kriticnih faktora uspjeha
- BPS – planiranje poslovnog sistema – portfolio pristup
Portfolio pristup odreduje najbolji mix novih projekata. Pri analizi
projektnih prednosti i troškova metode procjenjivanja troškova
se mogu podijeliti prema tome da li su prednosti koje se postižu
opipljive I ne opipljive na :
- payback pristup
- pristup sadašnje vrijednosti
- pristup unutrašnje stope povrata
Neoipljive prednosti je teško troškovno odrediti, a jedna od
metoda troškovnog opravdanja je kombinacija opipljivih neopipljivih
prednosti.
Mnoge organizacije koriste porfolijo pristup u izboru projekata pokušavajuci
da ogranice rizik u projektu. Izvori projektnih rizika su: nepridržavanje
impelmenta-cionog rasporeda, potrošnja više sume novca od predvidene
i ostvarivanje manje koristi nego što je planirano.
Portfolijo rizik je proprcionaln sumi rizika svakog projekta u portfoliju.
Odgovornost za upravljanje portfolijom podjeljene su izmedju CIO-a , menadžera
razvojnog sistema
i cesto upravnog odbora.
Ovi ljudi kolektivno odreduju koji su sistemi potrebni organizaciji.
MIS proizvodi i njihova vrijednost se ocjenjuju prema troškovnom
pristupu ili profitnom pristupu. Kod troškovnog pristupa proizvodi
MIS-a se posmatraju kao troškovi koji se moraju nadomiriti, do profitni
pristup ocjenjuje proizvode po stopi napravljenoj da generira profit.
MIS odsjek ima svoj budžet koji mora predvidati, a tri pristupa predvidanja
budžeta koja se koristi su:
1. top – dow predvidanja budžeta
2. bottow – up predvidanje budžeta
3. zero – based predvidanje budžeta
MIS funkciju povremeno kontroliše viši menadžment. Ta revizija
obuhvata izvještaje o poslovima MIS odjela, izvještaji korisnika,
statistika o radu, rani signali upozorenja I sveukupna aktivnost MIS odsjeka
što je glavno podrucje koje se prati.
Rastuca popularnost downsizinga i outsorcing – a znacajno utice
na MIS planove i operacije. Pomjeranje aplikacija sa velikih kompjuterskih
sistema na minikompjutere i lokalne mreže (LAN) je uticalo da mnoge
organizacije refokusiraju pokušaje razvoja aplkacije. Outsorcing-u
sve više raste popularnost i to prvenstveno zbog smanjenja troškova,
pristupa visokorazvijenim tehnoligajama koje bi inace bile nedostupne,
a outsorcingom nekih MIS zadataka oraganizacija se može skoncentrisati
na napredenje strategijski važnih informacionih sistema. Danas veliki
broj firmi daje usluge outsorcing-a, a, takode, u porastu je popularnost
globalnog otusorcing-a i to prvenstveno zbog jeftine MIS radne snage u
drugim zemljama.
i dowsizing i outsorcing mogu rezultirati premeještanjem MIS osoblja
pa cak i ugroziti poslovnu sigurnost CIO-a zbog cega se MIS rukovodioci
cesto opiju ovim pristupima. Ipak oba ova pristupa ce postati uobicajeni
u godinama koje dolaze.
STUDIJ SLUCAJA
Korištenje faktora kriticnog uspjeha s ciljem integriranja MIS strategija
korporacije Boeingu.
- Rastuce globalno i dinamicko poslovno okruženje u 1990-im je podiglo
važnost strategijskog planiranja u vecini organizacija. Važnost
uskladenosti MIS dugorocnih planova i strategijskih ciljeva ostatka organizacije
postaje sve znacajnija. Boeing je jedna od organizacija koje su otkrile
da pristup faktora kriticnog uspjeha (CSF) može biti efikasno korišten
da poveže MIS planove sa organizacionim planovima. CSF pristup je
baziran na ideji po kojoj menadžeri trebaju fokusirati pažnju
na nekoliko stvari koje su znacajne za uspjeh i opstanak organizacije.
Kao što su AC. Boynton I R.W. Znud rekli: “CSF su onih nekoliko
stvari koje moraju ici dobro da bi se osigurao uspjeh za menadžere
ili organizacije i zato predstavljaju upravljacke ili organizacijske oblasti
kojima treba posvetiti specijalnu i konstantnu pažnju da bi se postigla
visoka izvedba. CSF ukljucuju pitanja od vitalne važnosti za organizacijske
tekuce operativne aktivnosti I za njegov buduci uspjeh.”
Ukratko, CSF su menadžerski elementi koji mogu pomoci da organizacija
postigne kompetitivnu prednost u svojoj industriji. Od 1970 – ih
brojne organizacije su koristile CSF pristup kao alatku za planiranje
dizajna MIS-a. Boeing Military Airplanes Support Division (BMA Support
Divison) iz Boeingovih kompjuterskih usluga (BCS ) koristi ovaj pristup
od 1983 I njegovo iskustvo daje pogled u razloge zbog kojih CSF postaje
sve popularniji. BCS je osnovan u ranim 1970 – im kao operativna
kompanija pod Boeingovim krovom. Njen zadatak je da razvije i obezbjedi
kompjuterske i telekomunikacione resurse i ekspertize potrebne da Boeing
Copany postigne svoje ciljeve zadatak BMA Supp. Div. je da direktno doprinese
Boeingovom uspjehu: da bi to postigao on pruža širok opseg kompjuterskih
usluga, ukljucujuci menadžment bazama podataka, inžinjerske
grafike, ukljucene logisticke sisteme i tradicionalne MIS sisteme. Do
1983 BMA Supp. Div. je koristio MBO (menadžment po ciljevima) pristup
planiranja. Ovaj proces je rezultirao u detaljnom skupu ciljeva za narednih
12 mjeseci. Plan akcije je razvijan za svaki cilj, kao kriterij korišten
za mjerenje nivoa do kojeg je cilj postignut. Ovim pristupom, operativni
menadžeri su indetifikovali 15 – 20 ciljeva koji su ih usmjervali
i postavljali ciljeve izvedbe. Ipak, kako je poslovni volumen Boeinga
rastao, postojalo je jasno da MBO pristup nije davao BMA Supp. Div. strategijski
fokus kako je trebalo. Poslije razmatranja razlici-tih alternativa za
bolje uvezivanje BMA Supp. Div. planova sa planovima korporacije, odlucili
su da usvoje CSF pristup. Menadžment je smatrao da bi ovaj pristup
obezbije-dio Boeing sistemskim procesom razmišljanja koji bi ih natjerao
da razmišljaju o poslovima u kojima su, i da razvijaju skup strategija
za akcije koje bi imale pozitivan uticaj na izvedbu.
BMA Supp. Div. CSF pristup prerastao je u proces u 6 – koraka :
1) ponovno odredivanje misije preduzeca u konteksu dinamicnog okruženja,
2) identifikacija faktora kriticnog uspjeha,
3) analiza snaga I slabosti preduzeca vezano za svaki CSF,
4) razvoj posebnih akcionih planova za prevazilaženje slabosti i
postizanje svako CSF-a,
5) primjena akcionih planova,
6) pregledanje (kontrola) izvedbe poslije primjene akcionog plana.
BMA Supp. Div. koristi ovaj pristup od 1984.god. i nema plana da prekine.
Vecina menadžera ima pozitivno mišljenje o nacinu na koji CSF
pristup rješava zadatke, i smatraju da CSF pristup promovira timsku
atmosferu, efektivnu komunikaciju i uobicajno razumjevanje organizacije
i njenog strategijskog usmjeravanja. Godišnja Boeing Kompanije za
BCS I BMA Supp.Div. pokazuje stalni napredak o kako se CSF primjenjuje.
I ako napredak izvedbe nije samo zahvaljujuci CSF pristupu, vecina smatra
da je on imao najveci utjecaj. Cjelokupna BCS oblast sada koristi pristup,
a njegova primjena se širi na ostale dijelove Boeing Kompanije.
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski
Radovi
SEMINARSKI RAD
|