|
RACUNOVODSTVO PREDUZECA U TRANZICIJI
Reafirmacija preduzetništva i preduzeca,kao i realizacija ideje restrukturiranja
uvodi nas u jednu potpuno novu situaciju koja podrazumijeva novu terminologiju,nove
kategorije,drugacije
poslovno ponašanje i drugacije prihvatanje,za nas,nove tržišne
filozofije privredivanja.
Kada je rijec o suceljavanju sa savremenim preduzecem,neophodno je respektovati
dvije veoma bitne cinjenice.U prvom redu ,savremeno preduzece ima vrlo
prepoznatljiv i mocan centralni organ upravljanja,cija moc bazira ili
na kapitalu ili na znanju.Druga cinjenica indicira,da diversifikacija
i internacionalizacija poslovanja cine organizacionu strukturu savremenog
preduzeca veoma složenom.
Da bi se na adekvatan nacin upravljalo ovakvim preduzecem,neophodno je
poznavati i taktiku i psihologiju,uz poštovanje ekonomske logike,zatim
centralni organ upravljanja mora da planira,koordinira i kontroliše
performanse užih organizacijskih dijelova i da obezbjeduje odredeni
centralni servis svojim filijalama.
Skladno funkcionisanje preduzeca zavisi od nacina definisanja centralnog
organa upravljanja i njegove moci,kao i od odnosa vrha preduzeca sa organizacionim
dijelovima,zatim menadžment preduzeca mora uspostaviti optimalan
balans izmedu strategije savremenog preduzeca,njegovog oblika,metoda rasta,organizacione
strukture i kriterijuma na kojima insistira perspektivno okruženje.U
takvoj situaciji preduzece mora težiti preduzetništvu okrenutog
ka okruženju,ali istovremeno i preduzetništvu okrenutog ka samom
preduzecu.
Korak sa savremenim uslovima privredivanja cemo moci uhvatiti samo pod
uslovom da se realno suocimo sa svim našim zabludama i neznanjima,da
iz osnova promijenimo navike i mentalitet,odnosno usvojimo potpuno novu
filozofiju privredivanja.
U savremenim uslovima privredivanja u kojima tehnicki,a posebno tržno
faktori imaju presudnu ulogu u formiranju poslovnog uspjeha preduzeca,upravljanje
i rukovodenje postaje sve teže.Sigurnost u poslovanju se može
obezbijediti, ako se od improvizovanog prede na organizovano upravljanje.Preduslov
za to je da preduzece izgradi i organizuje poslovni sistem informisanja.
Sistem informisanja treba da posluži preduzecu za potrebe definisanja
njegove upravljacke funkcije,poslovne politike i proces donošenja
poslovnih odluka.
Racunovodstvo pruža široke mogucnosti korištenja ogromnog
broja informacija ,kako
za potrebe upravljanja privredom tako i za potrebe funkcionisanja društvenog
sistema informisanja i ima sva obilježja jednog informacionog sistema-cilj,funkcija,struktura,norme
ponašanja,ulaz,izlaz,rezultat,potpunost idr.
U uslovima stalnog procesa rasta i razvoja preduzeca,prema vremenu, funkcijama,internom
i eksternom okruženju i opštoj organizaciji privrednih i pravnih
subjekata menadžment preduzeca kao sistem savremene tržišne
ekonomije u upravljanju i rukovodenju resursima preduzeca,zahtijeva konstituisanje
racunovodstva,poslovnih finansija i revizije,kao i njihovu medusobnu uslovljenost
i povezanost.
U kojoj mjeri ce danas postsocijalisticka društva i države napraviti
korijenite promjene ka razvijanju tržišne privrede koja ce omoguciti
konkurenciju vrijednosti,vecu produktivnost i zaradivacku sposobnost,kao
i prilagodavanje zahtjeva tržišta i potrošaca tim promjenama,u
ogromnoj mjeri zavisi od aktivnog znanja menadžera iz oblasti racunovodstva,poslovnih
finansija i revizije.
PREDUZECE U TRŽIŠNOJ PRIVREDI
U tržišnoj privredi,uspjeh i neuspjeh razdvaja vrlo tanka nit,odnosno
skoro ista putanja koja vodi ka uspjehu može preduzece odvesti i
u zonu neuspjeha.razvijeni tržišni privredni sistem,medutim,ima
razvijene mehanizme za revitalizaciju preduzeca i privrede kao takve.Od
momenta osnivanja preduzece postaje proizvod koji može,iz odredenih
razloga,postati predmet kupoprodaje.
Upravo takva mogucnost,taj odnos,nagoni preduzeca na stalno dokazivanje,jer
u protivnom menadžment biva zamijenjen.
Pitanje restrukturiranja i ostvarivanja kontrole u preduzecu ce biti potrebno
rješavati kvalitativno novom,izmijenjenom,ambijentu.Od nekoliko glavnih
promjena privredno-sistemskog,poslovnog-organizacionog i finansijskog-racunovodstvenog
ambijenta,pomenut cemo najtipicnije: cinjenicu da ce se u ulozi definisanog
investitora,umjesto društvene zajednice kao imaginarnog vlasnika
sve više pojavljivati mnoštvo fizickih i pravnih lica.
Zatim,uvodenje u ekonomski ambijent preduzetnickih banaka i drugih finansijskih
institucija,umjesto dosadašnjih,pretežno distributivnih,banaka,znatno
ce doprinijeti finansijskom uozbiljenju i zavodenje finansijske discipline.
Potom,uvešce se preduzece kao dobitno orijentisana organizacija,
slobodni ucesnik u tržištu roba,radne snage i kapitala i specificna
kompleksna roba .
Narednu promjenu predstavlja uvodenje preduzetnicke uprave preduzeca sa
novom upravljackom filozofijom i novim znanjima,umjesto dosadašnje
podanicke i iza samoupravnih organa skrivene uprave.
Umjesto usitnjenih i pojednostavljenih privrednih subjekata,implementirace
se poslovno-organizaciono složena preduzeca sa statusom jedinstvenog
pravnog lica i finansijskog entiteta,što bi predstavljalo sledecu
promjenu ambijenta.
Novo preduzece se može definisati,dakle,kao dobitno orijentisana
tecevinska organizacija,potpuni tržišni subjekt,ali i tržišni
objekt,što pored ostalog,nužno podrazumijeva otvorenost preduzeca
za promjene organizacione strukture i statusa,što je,sasvim izvjesno,bitna
pretpostavka uspjeha,cesto znacajan osnov rasta,a ne rijetko i uslov opstanka.
Tržišne ekonomije nude brojne modele restrukturiranja preduzeca,od
kojih su za našu privredu,u ovoj fazi,najprimjerniji i posebno interesantni:menadžer,zatim,kupoprodaja
preduzeca ili njegovog užeg organizacionog dijela,potom,promjena
vlasnicke strukture preduzeca,nakon toga,organizovanje složenih preduzeca
sa statusom holdinga,pribavljanje dodatnog kapitala emitovanje dionica,definisanje
titulara društvenog kapitala putem podjela na zaposlene idr.
Uz navedeno,nužno je istaci i znacaj holding kompanija,koje vrlo
cesto predstavljaju formalno-organizacionog,pravnog i finansijskog nosioca
realizovanja navedenih statusnih kontrolnih promjena.
Cinjenica da je maksimalizacija vrijednosti akcija preduzeca jedan od
osnovnih ciljeva finansijskog menadžmenta preduzeca,indicira na veliki
znacaj tržišnih vrijednosti emitovanih hartija od vrijednosti
koje glase na cistu imovinu preduzeca.Medutim,tržišnu vrijednost
hartija koje glase na cistu imovinu preduzeca nezahvalno je uzimati kao
vrijednost cjeline preduzeca,iz više razloga.
U prvom redu,tržišna vrijednost dionica bazira na ocekivanim
dividendama od strane pojedinacnih štediša,a ocekivanja su kolebljiva,odnosno
pod uticajem su skorijih efektnih dividendi koje mogu ili povremeno izostajati,ili
pak,biti uvecane djelimicno nezavisno od stvarne prinosne snage preduzeca.
Iz cinjenice da preduzece predstavlja spoj sredstava i organizacije,za
potrebe odlucivanja u navedenim aktivnostima restrukturiranja preduzeca
neophodno je njegovu vrijednost izvoditi iz buduce snage cjeline preduzeca,što
je obuhvatniji model vrijednosti preduzeca od predhodno navedenog,te kao
takav zahtijeva ekspertnu procjenu cjeline preduzeca.
Vrednovanje cjeline preduzeca na osnovu buducih dobitaka preduzeca posebno
je pogodan oblik za sledece modele restrukturiranja,i to:merdžer,kupoprodaja
preduzeca,promjena vlasnicke strukture preduzeca,finansijska sanacija
preduzeca,i sl.
Kroz prodajnu cijenu,prodavac teži da postigne obeštecenje za
dobitke kojih se u buducnosti odrice,dok ce kupac preduzeca(ili užeg
dijela)platiti maksimalno onoliko koliko dobitaka može ostvarivati
u životnom vijeku preduzeca.U bilo kakve oblike restrukturiranja
se nece ici bez eliminisanja skrivenih gubitaka i putem smanjenja knjigovodstvene
vrijednosti preduzeca do nivoa koji obezbjeduje realizaciju buducih,tj.ocekivanih
periodicnih dobitaka,na teret vlastitog kapitala ili poravnanjem sa povjeriocima.
Medutim,za obavljanje složenog zadatka kakav je vrednovanje,tj.procjena
preduzeca, u nas se ne raspolaže znanje i iskustvom niti se adekvatno
pažnja poklanjala racunovodstvenom informacionom sistemu,koji predstavlja
informacionu osnovu na bazi koje je jedino moguce obaviti adekvatno vrednovanje
preduzeca kao cjeline ili užeg organizacionog dijela.
1. EVOLUCIJA RACUNOVODSTVENO INFORMACIONOG SISTEMA
Sve komponente racunovodstva nisu se istovremeno razvijale.najprije
se pocelo razvijati knjigovodstvo,koje je do danas ostalo najvažniji
dio racunovodstva,što je bilo uslovljeno prvenstveno razvojem proizvodnih
snaga.Razvojem privrede znacaj knjigovodstva sve više je rastao.
Trgovina i bankarstvo su još od vremena Vavilona,Grcke i Rima bili
razvijeni.Razvijena trgovina ,po logici stvari,predstavljala je preduslov
razvoju bankarstva,ciji su glavni poslovi u to vrijeme bili:odobravanje
zajmova,primanje kaucije,garancija i novca na cuvanje.Upravo na ovim sektorima
u privredi antickih naroda javljaju se prvi tragovi knjigovodstva.uspon
primitivne poljoprivrede bio je vezan za prve oblike pozajmljivanja.
Uobicajeno je,naime,bilo da se sjeme uzima na zajam,da bi se nakon žetve
otplatilo uz kamatu.
Nove svrhe i oblike kreditiranja otkriva asirska ekspanzija u Anadoliji.Izgradnju
izvan metropola,tj. u centrima kolonizacije u Maloj Aziji,finansirali
su veleposjednici iz prijestolnice u vidu dugorocnih zajmova s tim da
zajmoprimci,odnosno azijski iseljenici osiguravaju zajmodavcima udio u
profitu od oko 1/2 do 2/3.
Kredite u starom Vavilonu,prije 3.800 godina uredivao je,izmedu ostalog,i
Hamurabijev zakonik.Kralj Hamurabi je smatrao da je zakonskim putem potrebno
obuhvatiti režim obaveze koji nastaje po osnovu kreditiranja u novcu
i robi i komisionim poslovima.Tako,na primjer,iz pojedinih paragrafa spomenutog
zakona mogu se uociti tragovi knjiženja.Npr. paragraf 100. Hamurabijevog
zakona kaže da „komisionar treba da zapiše koliko je novca
primio i o roku da ga vrati trgovcu“. U paragrafu 104. stoji da
„kada trgovac preda komisionaru žito,vunu,ulje ili drugu robu
za prodaju,komisionar treba da zapiše i trgovcu da vrati novac,komisionar
treba da primi priznanicu za novac koji je predao trgovcu“.
Dalji,veoma važan razvoj kreditnih oblika vezan je za prekomorsku
ekspanziju anticke Grcke.U panhelenskoj koloniji u južnoj Italiji,sredinom
petog vijeka prije naše ere,osnovan je novi grad Therior,u kome je
trebalo uraditi sve,pa i regulisati i pravne poslove.Taj zadatak je povjeren
filozofu iz Abdere sofisti Protagori,koji je jasno definisao nacelo kupovine
na kredit.
U starom Rimu,takode se razvijala i usavršavala evidencija narocito
na podrucju bankarstva,gdje kreditni poslovi imaju primarnu ulogu.
I u podrucju proizvodnje u uslovima robovlasnickog poretka javlja se potreba
za vodenjem odredene evidencije.robovlasnike,da bi mogao upravljati sredstvima,ljudima
i proizvodnjom,kontrolisati efekte rada sa aspekta ocuvanja i povecanja
sopstvene imovine,u pomoc sve više pozivao organizovanu evidenciju.
Od V do XI vijeka proizvodne snage bile su na veoma niskom nivou.Zanatstvo
i zemljoradnja su bile osnovne privredne djelatnosti,a trgovina se sretala
rijetko,trgovalo se,skoro iskljucivo,viškovima preteklim od licne
potrošnje.
Knjigovodstveno obuhvatanje privrednih operacija u uslovima takve,pretežno
naturalne,privrede gotovo da i nije bilo.ipak,knjige su u to vrijeme vodene
po manastirima,s ciljem kontrole imovine.
U drugoj polovini Srednjeg vijeka u italijanskim gradovima (Venecija,Piza,Amalfi,Ðenova)
ustanovljeno je dvojno knjigovodstveno bilježenje,kao potpun sistem
knjigovodstva.Konacno izgradivanje i uoblicavanje knjigovodstva u samostalan
sistem evidencije bilo je omoguceno ekonomskom ekspanzijom italijanskih
gradova,a prije svega:prodorom novcane privrede u gotovo sve privredne
djelatnosti italijanskih gradova u XIV i XV vijeku,razvojem robnog prometa
izmedu Evrope i istocnih zemalja,u kome se italijanski pomorski gradovi
pojavljuju kao najznacajniji posrednici;raznovrsnim i frekventnim transakcijama
i akumulacijom trgovackog kapitala.
Industrijska revolucija,nastala u XVIII vijeku,obezbedivala je industrijskim
preduzecima izvanredno velike profite.
Na žalost,i danas,nakon 200 godina,u mnogim preduzecima,uglavnom
u onim koja nemaju problema sa realizacijom,tj.koja koriste monopolisticki
položaj na tržištu,zadovoljavaju se ulogom racunovodstva
koja se ogranicava na redovno isplacivanje licnih dohodaka,nedovodenja
privrednog subjekta u stanje blokiranja žiroracuna i nestavljanja
ozbiljnijih primjedaba od strane kontrolnih eksternih organa.
Odnos preduzeca prema problemima poslovanja iz osnova je izmijenjen u
periodu liberalnog kapitalizma,kada je došlo do naglog razvoja proizvodnje
i proizvodnih snaga.Proširivala su se tržišta,smanjivali
troškovi proizvodnje,kao rezultat iskorištavanja kolonija i
akumulirao veliki kapital.
Krajem XIX i pocetkom XX vijeka u privrednom razvitku nastale su krupne
promjene,koje su imale za posljedicu osnivanje velikih industrijskih preduzeca
sa ogromnim sredstvima i masovnom proizvodnjom.Zbog težnji za maksimiziranjem
profita i daljom akumulacijom kapitala u rukama malog broja kapitalista
nastoji se eliminisati uticaj tržišta,kao i konkurencija niza
istovrsnih sitnijih proizvodaca,odnosno željelo se postati jedini
koji diktira uslove.
Ovakve promjene u privredi,s kraja XIX vijeka,bile su pracene i suštinskim
promjenama u knjigovodstvu.Naime,dolazi do pojave industrijskog knjigovodstva
koje se u kasnijem periodu razdvaja na dva dijela-pogonsko i poslovno.
Pogonsko knjigovodstvo imalo je cisto internu funkciju,tj.obuhvatanje
kretanja vrijednosti u proizvodnom procesu.Poslovno knjigovodstvo odražavalo
je odnos preduzeca sa okruženjem,i to:poreskim organima,bankom,sudom,povjeriocima,
i sl.
U kasnijem periodu dolazi do jacanja uloge kapitalisticke države
i u ovom periodu se osjeca potreba za razvojem jednog podrucja racunovodstva-planiranja,odnosno
pred knjigovodstvo se pocinju u sve vecoj mjeri postavljati zahtjevi za
informacijama koje govore o buducim kretanjima.
Djelovanje pojedinih preduzeca pocinje se kontrolisati uvodenjem jednoobraznih
knjigovodstvenih podataka,upravo u ovom periodu intenzivnog korištenja
naucnih dostignuca,u smislu unapredenja metoda i tehnike rada,pojedina
podrucja knjigovodstva razvila su se do te mjere da su prerasla obicno
evidentiranje pojedinih sredstava i promjena na tim sredstvima.Drugim
rijecima,to je vrijeme kada možemo poceti govoriti o transformaciji
knjigovodstva u racunovodstvo.
Cilj ove kratke istorijske digresije bio je da ukažemo na cinjenicu
da je klasicno knjigovodstvo,sa prvobitnom ulogom registratora poslovnih
dogadaja,danas evoluiralo u toj mjeri da se podaci o minulim dogadajima
nadopunjuju planiranim,a upotrebljava se i obilje analitickih instrumenata
u cilju obezbjedenja relevantnih pokazatelja koje rukovodstvo preduzeca
koristi u upravljanju i poslovnom odlucivanju.
Racunovodstvo danas ima znacajnu ulogu u informativnom sistemu preduzeca
i predstavlja nezamjenljiv metod i instrument upravljanja i rukovodenja
modernim preduzecem.
2. RACUNOVODSTVO I MENADŽMENT
U savremenom preduzecu odnos racunovodstva,poslovnih finansija i revizije
prema menadžmentu preduzeca predstavlja proizvod istorijskog razvoja
preduzeca i njegovih elementarnih funkcija.
Kadrovi koji realizuju menadžment preduzeca moraju konstantno inovirati
svoja strucna specijalisticka znanja,zatim znanja iz poslovne kulture,potom
racionalno upravljati sopstvenim vremenom i na adekvatan nacin delegirati
poslove saradnicima,kao i voditi poslovne razgovore i sastanke u cjelishodne
oblike kontrole izvršavanja postavljenih programa i planova rada
preduzeca.
S obzirom na to,da se racunovodstvo historijski razvijalo sa razvojem
tržišne privrede i menadžmenta,od knjigovodstva trgovine,knjigovodstva
proizvodnje u racunovodstveni informacioni sistem,sasvim je logicna cvrsta
kauzalna veza izmedu racunovodstva i menadžmenta.
Cesto se puta,cak i kod pojedinih menadžerskih timova,racunovodstvo
poistovjecuje sa knjigovodstvom,što je apsolutno pogrešna i
nenaucna predstava o ulozi racunovodstva u upravljanju procesima i resursima
preduzeca.Za donošenje adekvatnih odluka,ovakav tretman racunovodstva
ima nesagledive posljedice.
Knjigovodstvo,kao esencijalni dio racunovodstva,predstavlja strogo dokumentovanu
privrednu evidenciju,zasnovanu na potpunom i trajnom sakupljanju stvarnih
podataka o svim nastalim poslovnim procesima i stanjima.Racunovodstveni
obracuni i iskazi predstavljaju finalni produkt knjigovodstva.
U zavisnosti od obima i složenosti planiranja,racunovodstveno planiranje
se može organizovati kao poseban segment ili posao racunovodstvenog
menadžera.U ovom podsistemu racunovodstvenog informacionog sistema,prikupljaju
se,sreduju i iskazuju podaci o buducim ekonomsko-finansijskim kategorijama,kao,na
primjer:prihodi,rashodi,amortizacija,poreske obaveze,obaveze po osnovu
zarada,investicije, i sl.Produkt planiranja je konkretan finansijski plan,a
racunovodstveni plan dio je privrednog plana preduzeca.
Da bi se utvrdila ispravnost,kao i ispostavljanje naloga za otklanjanje
neispravnosti u svim dijelovima racunovodstva,menadžment preduzeca
se služi racunovodstvenom kontrolom i nadzorom.Strukturu racunovodstvene
kontrole cine:kontrola ulazne dokumentacije,kontrola knjiga,obracuna,kontrola
primjene zakonskih propisa i opštih akata preduzeca,sa stanovišta
principa,istinitosti,tacnosti i potpunosti.
Predmet racunovodstvene analize cini.ispitivanje i ocjena finansijske
pozicije i rezultata poslovanja na osnovu usporedivanja iz racunovodstvenih
obracuna i predracuna,kao korištenje ostalih postupaka utvrdivanja
na odstupanja i uzroke odstupanja,kao i njihovih posljedica,kako bi na
osnovi tih saznanja menadžment preduzeca predložio mjere za
njihovo poboljšanje.Posebno mjesto u racunovodstvenoj analizi zauzima
analiza finansijske situacije preduzeca,i to: analiza strukture imovine,strukture
kapitala,finansijske strukture,likvidnosti,finansi-
jske snage,uspjeha prodaje,prinosne snage, i sl.
Racunovodstveno informisanje može se definisati kao pružanje
racunovodstvenih informacija internim i eksternim korisnicima,kao gotovih
dokumenata ili dokumenata za dalju obradu i prezentaciju.
Racunovodstvo i menadžment su svakodnevno povezani procesi iz kojih
se formiraju podaci i informacije o poslovnim transakcijama prihoda,rashoda,novcanog
toka,sredstava,stanje imovine-kapitala,odnosno daju informacije o zaradivackoj
sposobnosti preduzeca,na osnovu cega se donose odgovarajuce poslovne odluke
o cijenama,troškovima,obavezama,kreditnim aranžmanima, i sl.
Danas se posebno istice uloga racunovodstva u motivaciji menadžmenta
kroz potpuno pracenje privrednih procesa po funkcijama i podrucjima odgovornosti
menadžera za uspjeh ili neuspjeh zakljucivanja ugovora o njihovim
pravima,obavezama i odgovornostima.Upravljacko racunovodstvo i drugi poslovni
instrumenti su podloga za ocjenu svake aktivnosti menadžera i za
donošenje odluka o njihovom radu,uspjeha u radu,povjerenja u daljem
radu poslovanja preduzeca.
Zavisno od upravljackih potreba,organizacija menadžerskog racunovodstva
uvodi se posebno u trgovini,industriji,gradevinarstvu,saobracaju i ostalim
djelatnostima.Za svoje potrebe menadžment preduzeca odlikuje konkretnu
organizaciju menadžerskog racunovodstva,koja se mijenja i dopunjuje
u funkciji svog tekuceg poslovnog zadatka i programa.
3. RESTRUKTURIRANJE ZAPADNIH EKONOMIJA
Citav niz faktora podsticajno djeluje na strukturiranje,usljed cega se
konkurentskim odnosima i prednostima velicine prilazi na kvalitativno
nov nacin.
Naime,sve do nedavno veoma znacajan put ka formiranju sopstvenih prednosti
trasirao se intergrisanjem preduzeca i stvaranjem giganata u privredi.
Medutim,danas se manja preduzeca daleko lakše snalaze,ostvarujuci,pri
tome,mnoge prednosti u odnosu na“dinosaurus“ firme.U razvijenim
ekonomijama Zapada restrukturiranje se krece u pravcu intezivnog usmjeravanja
svih akcija na dizanje nivoa ekonomije u okviru sistema.
Sva preduzeca koja ne ulažu dovoljno napora da iz svojih uslova ne
izvlace maksimalne efekte,danas su izložena svojevrsnom fenomenu
preuzimanja i restrukturiranja u aktuelnoj razvojnoj fazi zapadnih ekonomija,preuzimanje
i restrukturiranje nisu prolaznog i pomodnog karaktera,vec su inkorporirani
duboko u
samom sistemu i cine njegovu zakonomjernost.
Ipak,nekoliko uslova je moralo biti zadovoljeno da bi se restrukturiranje
razvilo u navedenoj formi.Prvi uslov je razvijenost tržišta
kapitala,koje ce omoguciti rigoroznu kontrolu nad preduzecima.
Transformacija vlasnika iz njegove uloga pasivnog posmatraca u aktivnog
vlasnika,može se oznaciti kao drugi uslov koji je stekao kao faktor
restrukturiranja preduzeca.U operativnom djelovanju preduzeca,vlasnik
je imao simbolicno prisustvo godišnjim skupštinama akcionara,na
kojima je rukovodstvo izvodilo svoj unaprijed izrežirani šou.Maksimum
dometa uticaja akcionara sastojao se u iznošenju eventualnih prijedloga.
Medutim,do znacajnog obrta došlo je kada su tzv.institucionalni invenstitori
odlucili da ostvaruju uticaj,tj.da nadgledaju menadžment kompanije
kako bi izvršili snažan pritisak na njih da rezultate dejstva
kompanije ostvaruju na nivou mogucih.
Kao treci uslov za procese preuzimanja i restrukturiranja može se
oznaciti nemoc rukovodstva da se odupre promjenama.Naime,i pored nekih
neznatnih efekata usporavanja pomenutih procesa,praksa USA je pokazala
da odupiranje preuzimanju i restrukturiranju nije dala rezultate.u situaciji
kada je jedna kompanija stavljena na listu na prodaju direktori su obavezni
slijediti proceduru koja
obezbjeduje prodaju uz najpovoljnije uslove,ukoliko ne žele rizikovati
ogromne kazne.
ZAKLJUCAK
Potrebu za razumijevanjem racunovodstva izazvao je razvoj privrede ,
Posebno medunarodne trgovine robom i kapitalom.Globalizacija ekonomije
sve više povecava i širi finasijske transakcije i zahtijeva
podršku na polju medunarodno uporedivog racunovodstva,što,sa
svoje strane rezultira sve vecom internacionalizacijom racunovodstva,kao
i uskladivanje specijalizacijom racunovodstvene kao struke.
Privredi SRJ ,namecu se od strane ucesnika globalnog finansijskog tržišta,nedvosmisleni
zahtjevi za harmonizacijom racunovodstvenih rješenje kao i za stvaranjem
uslova za dopunu pravnih i strucnih rješenja za potrebe medunarodno
priznate racunovodstvene profesije.
Kako istice prof. dr Slobodan V.Vidakovic „ne teži se,naravno,striktnoj
racunovodstvenoj unifikaciji,vec zajednickom dogovoru i izboru prihvatljivih
rješenja koja omogucavaju adekvatno poslovno sporazumijevanje.“
Racunovodstvo je,zapravo,jezik poslovnog sporazumijevanja.
Razvijena i kompetentna racunovodstvena profesija predstavlja jedan od
esencijalnih uslova za usavršen i moderan sistem finansijskog izvještavanja,
koji treba da rezultira vecem stepenu uporedivanja i razumijevanja ekonomskih
prikaza pivrednih entiteta.
Polazeci od cinjenice,da je racunovodstvo kljucni informacioni sistem
za kontrolu resursa svakog preduzeca njegovih ucinaka,te za donošenje
optimalnih menadžerskih odluka,svaki investitor ili neki drugi donosilac
odluka u biznisu,a posebno svaki suvremeni menadžer mora poznavati
kljucne racunovodstvene kategorije ,kao i koncepte koji se široko
primjenjuju u poslovanju preduzeca.
LITERATURA
1.Profesor dr Slobodan V.Vidakovic,Racunovodstvo jezik poslovnog sporazumijevanja
,2002.
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|
|