OSTALI SEMINARSKI RADOVI
- PRAVO - |
|
|
|
PRAVO ZALOGE NA POKRETNIM STVARIMA
POJAM ZALOŽNOG PRAVA
Založno pravo je stvarno pravo na tudoj stvari na osnovu koga poverilac
može naplatiti svoje potraživanje iz vrednosti založene
stvari (ako dužnik ne ispuni obavezu o dospelosti) pre ostalih poverilaca.1)
Založno pravo je akcesorne prirode jer je zavisno od potraživanja
koje obezbeduje. Zbog toga ono ne može biti glavno, vec samo sporedno.
Založnom pravu prethodi potraživanje poverioca prema dužniku,
a založno pravo je usmereno ka stvari koja služi za obezbedenje
potraživanja. Ono obezbeduje založnom poveriocu namirenje iz
založene stvari, cak i onda kada se obicni (hirograferni) poverioci
ne mogu naplatiti delimicno ili u potpunosti.
Pravna priroda založnog prava u pravnoj teoriji je sporna. Jedni
smatraju da je to stvarno pravo, drugi da je obligaciono pravo. Neki smatraju
da je samo založno pravo na stvari stvarno pravo, dok je založno
pravo na pravima - posebno potraživanjima, obligaciono.
Založno pravo na pokretnim stvarima naziva se rucna zaloga, a založno
pravo na nepokretnostima hipoteka.
Rucna zaloga nastaje predajom založene stvari poveriocu u državinu,
dok se založno pravo na nepokretnosti stice upisom u javne knjige,
a nepokretnost ostaje u državini dužnika.
Založni poverilac može realizovati potraživanje koje je
obezbedeno založnim pravom iz vrednosti založene stvari samo
sudskim putem (nacelo oficijelnosti zaloge). U našem pravnom sistemu
je zabranjena lex commissoria.2)
Založno pravo može postojati samo na odredenoj stvari i njime
se može obezbediti samo odredeno potraživanje uz izuzetke koji
se odnose na uslovno i buduce potraživanje.
Založno pravo je nedeljivo, jer cela stvar obezbeduje potraživanje
dok ne bude namirena u celini.
Založiti se može svaka individualno odredena nepotrošna
pokretna stvar koja se nalazi u prometu, kao i stvar odredena po rodu
ako se individualizuje, pa cak i novac pod odredenim uslovima (odredena,
posebno izdvojena suma novca ili odredeni deo novcane mase).
1) dr. Obren Stankovic i dr Miodrag Orlic - Udžbenik Stvarno
pravo, Beograd.
2) lex commissoria – pravo poverioca da u slucaju ne placanja potrazivanja,
založnu stvar zadrzi
Na osnovu pravosnažne sudske odluke kojom se dužniku nalaže
isplata duga, zalogoprimac može podneti predlog sudu da se založna
stvar proda na javnoj prodaji u izvršnom postupku, radi namirenja
potraživanja obezbedenog zalogom. Založena stvar se po pravilu
prodaje na javnoj prodaji, osim ako stvar ima tržišnu ili berzansku
cenu, u kom slucaju se prodaje po toj ceni. Iz cene dobijene prodajom
založene stvari zalogoprimac ima pravo da naplati glavno potraživanje,
kamatu, troškove realizacije zaloge i troškove cuvanja založene
stvari.
Kada se založena stvar nalazi u rukama zalogoprimca, glavno potraživanje
zalogoprimac može naplatiti iz cene dobijene prodajom i onda kada
je potraživanje zastarelo, ali u tom slucaju ne može se naplatiti
kamata. Zalogoprimac ima pravo prvenstva u namirenju iz založene
stvari, tj. vrednosti dobijene prodajom.
Moguce je i višestruko zalaganje iste stvari. U tom slucaju redosled
isplate odreduje se prema vremenu kada su nastala založna prava,
a ne prema vremenu nastanka potraživanja. Obrnut redosled namirenja
važi u poslovima privrednog prometa. Taj red je obrnut redu nastanka
založnih prava i naplata se vrši od poslednjeg nastalog potraživanja,
pa unazad.
Pravilo je da zalogoprimac ima državinu stvari, sudržavinu ili
posrednu državinu (u slucaju višestrukog zalaganja). Državina
docnijeg zalogoprimca (kod višestrukog zalaganja) ogleda se u tome
da zalogodavac pismeno obavesti prvog zalogoprimca o zakljucenju drugog
ugovora o zalozi i naloži mu da u slucaju isplate potraživanja,
založenu stvar preda drugom zalogoprimcu, a ne da je vrati zalogodavcu.
Založena stvar ce na zahtev zalogodavca biti predata trecem licu
(koje ce je držati za zalogoprimca) u slucaju kada zalogoprimac predmet
zaloge ne cuva kako treba ili sa njom postupa suprotno ugovoru ili zakonu.
Takav zahtev se ostvaruje sudskim putem. U tom slucaju zalogoprimac ima
državinu posredno, preko treceg lica, koje stvar drži u njegovom
- zalogoprimcevom interesu.
Zalogoprimac nema pravo na upotrebu založene stvari (osim ako je
ugovorom predvideno), a ima pravo na plodove (osim ako to pravo ugovorom
nije iskljuceno). Od ubranih plodova smanjuje se iznos dugovanja.
Zalogodavac odgovara za materijalne i pravne nedostatke založene
stvari. Ako založena stvar u trenutku zalaganja ima nedostatke, zalogoprimac
ima pravo na dopunu zaloge. Ako vrednost založene stvari bude smanjena
posle tog trenutka, zalogodavac ne duguje drugu stvar u zalogu, kao i
ako založena stvar propadne usled više sile ili krivicom treceg.
Zalogoprimac ima pravo sledovanja putem tužbe za povracaj državine
založene stvari, u kom postupku ce uspeti samo ako tuženi nema
pravni osnov za državinu ili ima slabiji pravni osnov. On ima pravo
i na samopomoc.
Zalogoprimac ima obavezu da cuva založenu stvar sa pažnjom dobrog
domacina ili dobrog privrednika kod ugovora u privredi, bez obzira da
li ima pravo da je upotrebljava ili ne (u suprotnom zalogodavac može
preko suda da traži oduzimanje stvari od zalogoprimca i predaju trecem
na cuvanje). On ima obavezu da se uzdrži od upotrebe stvari (osim
ako je ugovorom drukcije predvideno) i da založenu stvar vrati zalogodavcu
po izmirenju duga.
Obaveze zalogoprimca nastaju u trenutku kada mu zalogodavac preda založenu
stvar ili ispravu koja mu omogucava iskljucivo pravo raspolaganja založenom
stvari.
Potraživanje obezbedeno zalogom može se ustupiti trecem (prijemniku)
a zajedno sa njim na prijemnika prelazi i založno pravo kao akcesorno.
Pristanak zalogodavca nije potreban, vec je dovoljno obaveštenje
o ustupanju. U slucaju ustupanja prijemnik stice i pravo potraživanja
i založno pravo.
Ako se zalogodavac usprotivi da založena stvar bude predata u državinu
prijemniku, tada ce ona ostati kod ustupioca, koji je cuva za racun prijemnika.
U tom slucaju ustupilac gubi založno pravo, iako je založena
stvar ostala u njegovim rukama. Tada prijemnik ima posrednu državinu
stvari preko ustupioca. Prijemnik ima pravo da traži isplatu duga,
i namirenje iz založene stvari.
Založni poverilac ima pravo na podzalogu3), cime se zalaže i
založno pravo kao akcesorno. Pristanak zalogodavca nije potreban,
ali se on može usprotiviti predaji stvari, u kom slucaju ce podzalogodavac
imati posrednu državinu na založenoj stvari.
Prestankom potraživanja obezbedenog zalogom, prestaje i založno
pravo, osim ako se radi o zastarelom potraživanju, a stvar se nalazi
u rukama poverioca.
Založno pravo prestaje i odricanjem zalogoprimca, protekom roka ako
je vremenski ograniceno, propašcu založene stvari, konfuzijom4),
konsolidacijom5) i javnom prodajom založene stvari.
Založiti se može isto kao i stvar, potraživanje prema trecem
licu, osim onih koja su po svojoj prirodi neprenosiva, vezana za licnost
dužnika ili zakonom zabranjena. Zalaganje se vrši ugovorom o
zalozi. To je trojni odnos: zalogoprimac, zalogodavac i dužnik. Dužnik
mora biti obavešten o ugovoru o zalozi i to pismeno.
Potraživanje sadržano u obveznici na donosioca zalaže se
prostom predajom hartije od vrednosti.
Potraživanje sadržano u hartijama po naredbi, zalaže se
indosamentom i predajom hartije zalogoprimcu.
3) podzaloga – pravo da poverilac svoje potraživanje založi
4) konfuzija – sjedinjenje potraživanja i duga
5) konsolidacija – založni poverilac postaje vlasnik založene
stvari
Založiti se mogu i ostala prava (pravo plodouživanja, autorsko
pravo, pravo licence, patenta itd.).
Ne mogu se založiti: stvarne službenosti, licne službenosti,
licna prava, pravo na izdržavanje i slicno.
Pravo zaloge na pokretnim stvarima kod nas je regulisano u nekoliko zakona
i to:
- Zakonom o obligacionim odnosima kojim je regulisana ugovorna zaloga;
- Zakonom o založnom pravu na pokretnim stvarima upisanim u registar
- bezdržavinska zaloga;
- Zakonom o izvršnom postupku i Zakonom o poreskom postupku i poreskoj
administraciji je regulisano zakonsko založno pravo;
- ZIP6)-om je regulisana sudska zaloga.
Valja napomenuti da Zakon o obligacionim odnosima reguliše ugovornu
zalogu kod koje dolazi do predaje stvari u državinu - državinsku
zalogu, dok je Zakonom o založnom pravu na pokretnim stvarima upisanim
u registar regulisana ugovorna zaloga bez predaje u državinu - bezdržavinska
zaloga.
Odredba clana 63. Zakona o osnovama svojinsko-pravnih odnosa predvida
da se na pravo zaloge na pokretnim stvarima i pravo zaloge na pravima
primenjuju odredbe o zalozi sadržane u propisima kojima su uredeni
obligacioni odnosi.
Po tradiciji Rimskog prava, kao i prema našem pravu, Ugovor o zalozi
je smatran realnim ugovorom (nastaje predajom stvari).
Prema odredbi clana 966. ZOO7), Ugovorom o zalozi obavezuje se dužnik
ili neko treci (zalogodavac) prema poveriocu (zalogoprimcu), da mu preda
neku pokretnu stvar na kojoj postoji pravo svojine da bi se pre ostalih
poverilaca mogao naplatiti iz njene vrednosti, ako mu potraživanje
ne bude isplaceno o dospelosti, a poverilac se obavezuje da primljenu
stvar cuva i po prestanku svog potraživanja vrati neoštecenu
zalogodavcu.
Iz ove definicije proizilazi da je Ugovor o zalozi konsensualan (nastaje
saglasnošcu volje stranaka o bitnim elementima ugovora), a predaja
stvari ima znacaj ispunjenja ugovorne obaveze.
Medutim, sam Zakon o obligacionim odnosima odstupa od konsensualizma i
u clanu 968. predvida da zalogoprimac stice založno pravo kad mu
stvar koja je predmet ugovora bude predata. Ako se ovom ugovoru ponovo
vraca realna forma (predaja pokretne stvari u državinu poverioca).
6) ZIP – Zakon o Izvrsnom Postupku
7) ZOO – Zakon o Obligacionim Odnosima
ZALOŽNO PRAVO NA POKRETNIM STVARIMA UPISANIM U REGISTAR
- BEZDRŽAVINSKA ZALOGA
Zakon o založnom pravu na pokretnim stvarima upisanim u registar
(“Sl. glasnik RS”, br. 57/03 i 61/05) ide korak dalje i daje
jedno znacajno poboljšanje u odnosu na prethodna zakonska rešenja,
jer predmet zaloge ostaje u državini dužnika. Time dužnik
stice mogucnost da korišcenjem predmeta zaloge ostvari sredstva za
naplatu kredita npr. i tome slicno. On nije lišen državine založene
stvari i iz nje može da izvlaci koristi, sve dok se ne steknu uslovi
za realizaciju založnog prava. Ali, posedovanjem pokretnih stvari
vece vrednosti, on može da ostvari odredenu korist (kredit, pozajmicu)
njihovim zalaganjem.
Ugovorom o zalozi obavezuje se zalogodavac prema poveriocu da mu pruži
obezbedenje za njegovo potraživanje tako što ce se poveriocevo
pravo na stvari zalogodavca upisati u registar založnog prava (u
daljem tekstu: Registar zaloge). Zalogodavac može biti dužnik
ili trece lice. Ugovorom o zalozi ureduju se prava i obaveze zalogodavca
i poverioca.
Clan 3. Zakona reguliše sadržinu i formu ugovora, predvidajuci
obaveznu pismenu formu. Za razliku od odredbe clana 968. Zakona o obligacionim
odnosima po kojoj zalogoprimac stice založno pravo kad mu stvar koja
je predmet ugovora bude predata, prema clanu 4. ovog Zakona poverilac
stice založno pravo upisom u Registar zaloge, osim ako nije drukcije
odredeno zakonom. Upis u Registar zaloge ne proizvodi pravno dejstvo ukoliko
je zalogodavac založio stvar na kojoj nema pravo svojine ili ako
zaloga nije punovažna iz drugih razloga. Iz ovoga nesumnjivo proizilazi
da upis založnog prava u registar nije konstitutivni element nastanka
ugovora, vec ima znacaj javnog obaveštavanja svih zainteresovanih
lica o postojanju založnog prava na odredenoj pokretnoj stvari. Upis
mogu tražiti poverilac ili zalogodavac, s tim da ukoliko ga traži
poverilac potrebna je izricita izjava zalogodavca da pristaje na upis
(clan 5. Zakona). Registar pokretnih stvari je vrlo slican registru nepokretnosti.
U clanu 6. Zakon ugraduje pravo prvenstva poverioca cije je založno
pravo upisano u Registar zaloge, u naplati iz vrednosti predmeta založnog
prava pre ostalih poverilaca, ukoliko mu potraživanje nije isplaceno
o dospelosti. To pravo prvenstva ima dejstvo i prema trecem licu koje
je predmet založnog prava pribavilo od zalogodavca, kao i prema docnijim
pribaviocima. I ova odredba predstavlja znacajno poboljšanje u odnosu
na rešenje iz clana 970. Zakona o obligacionim odnosima, prema kome
je zalogodavac imao obavezu da poverioca kod koga se stvar nalazi obavesti
o zakljucenju ugovora o zalozi sa drugim poveriocem i naloži mu da
po naplati svog potraživanja preda stvar ovome. Ta obaveza više
ne postoji, jer je Registar zaloge u smislu clana 56. Javni registar založnih
prava na stvarima fizickih ili pravnih lica, a centralna baza podataka
je dostupna putem lokalnih jedinica registra zaloge, radi upisa ili pretraživanja
svim licima u svakom trenutku u okviru radnog vremena. Podaci iz Registra
zaloge su javni. Medutim, ovde se postavlja pitanje konkurencije sredstava
obezbedenja (privremene mere zabrane raspolaganja i otudenja pokretnih
stvari, izdate po odredbama ZPP8) i ZIP-a).
8) Zakon o Preskom Postupku
Ukoliko se otvori takav problem praksa ce morati da ga prevazilazi primenom
principa koja se ticu nacela savesnosti i pravila o naknadi štete.
Odredba clana 7. Zakona reguliše potraživanja koja se obezbeduju
zalogom, tako da se mogu obezbediti zalogom novcana potraživanja
ciji iznos je izražen u domacoj ili stranoj valuti i to kako glavni
dug, tako i kamata i troškovi ostvarenja naplate, kao i buduca i
uslovna potraživanja.
PREDMET ZALOŽNOG PRAVA
(odredbe clanova 9. do 14)
Predmet založnog prava mogu biti:
- individualno odredena stvar kojom zalogodavac može slobodno
raspolagati;
- pokretne stvari odredene po vrsti ako je ugovorom o zalozi odredena
njihova kolicina, broj i nacin na koji se mogu identifikovati;
- zbir pokretnih stvari (roba u odredenom skladištu, inventar za
obavljanje privredne delatnosti);
- pravo potraživanja zalogodavca prema dužniku;
- druga imovinska prava kojima njihov imalac može slobodno raspolagati;
- suvlasnicki udeo;
- buduce stvari i prava.
Založno pravo na potraživanju stice se upisom u Registar zaloga.
Prema odredbi clana 11. Zakona dužnik založenog potraživanja
svoju obavezu ispunjava zalogodavcu, sve dok ne bude pismeno obavešten
o nastanku založnog prava. Od dana dostavljanja obaveštenja,
dužnik založenog potraživanja može ispuniti dug samo
založnom poveriocu, a ne i zalogodavcu.
Prema clanu 14. Zakona iskljucena je primena odredaba ovog zakona na zalogu
brodova, vazduhoplova, hartija od vrednosti, dok se primenjuje na zalogu
prava intelektualne svojine, s tim da se zaloga na tim pravima upisuje
u poseban registar Zavoda nadležan za intelektualnu svojinu.
UGOVORNE STRANE
(odredbe clanova 15. do 17)
U ovom odeljku se definišu ucesnici pravnog posla vezanog za založno
pravo. To su:
- založni poverilac;
- zalogodavac;
- trece lice.
Trece lice odreduje založni poverilac ili više njih, radi preduzimanja
pravnih radnji radi zaštite i namirenja založenog potraživanja.
Ime treceg lica se upisuje u Registar zaloge umesto založnih poverilaca
(clan 16. Zakona).
Zalogodavac je najcešce dužnik, a može biti i trece lice
koje pruža obezbedenje za tudi dug (clan 17).
PRAVNA DEJSTVA UGOVORA O ZALOZI
(odredbe clanova 18. do 26)
U ovom odeljku regulišu se obaveze zalogodavca i njegova prava.
Prema odredbi clana 974. ZOO, jedina obaveza zalogodavca je da zalogoprimcu
ili trecem licu preda stvar ili ispravu koja je predmet ugovora, s tim
da se mogu sporazumeti da zajednicki cuvaju stvar ili ispravu (državinska
zaloga). U ovom zakonu, pošto se radi o nedržavinskoj zalozi,
zalogodavac je dužan da, po zakljucenju ugovora o zalozi, cuva predmet
založnog prava sa pažnjom dobrog domacina, odnosno dobrog privrednika,
da ga održava u ispravnom stanju i vrši potrebne opravke na
njemu (clan 18. Zakona). Ugovorom se može predvideti cak i obaveza
zalogodavca da osigura predmet založnog prava (clan 19).
Zalogodavac gubi pravo na državinu, ako o dospelosti ne ispuni obavezu
prema založnom poveriocu. Sve dotle, on je ovlašcen da predmet
zaloge koristi prema njegovoj uobicajenoj nameni, ubirajuci plodove (ukoliko
izdaje). U pogledu ubiranja plodova dozvoljeno je da ugovorom to pravo
bude ugovoreno u korist založnog poverioca (clan 20. i 21. Zakona).
Zalogodavac ima pravo da predmet založnog prava izda u zakup i na
drugi nacin ga koristi (clan 22). On može i otuditi predmet založnog
prava i preneti pravo svojine na trece lice, s tim da bez odlaganja podnese
zahtev radi upisa založnog prava u registar zaloge na teret novog
vlasnika. Tu obavezu ima i novi vlasnik. Ukoliko propuste da to ucine,
solidarno odgovaraju za štetu koju založni poverilac može
pretrpeti zbog njihovog propusta.
Otudenje predmeta zaloge može biti ugovorom iskljuceno (clan 24.
Zakona). Postoji mogucnost ponovnog zalaganja založenog predmeta
(clan 25), kao i ogranicenje prava na upotrebu predmeta založnog
prava ili iskljucenje odredenog nacina upotrebe (clan 26).
POSEBNE UGOVORNE ODREDBE O NAMIRENJU
(clanovi 27. i 28)
Clan 27. Zakona reguliše opšte pravilo namirenja9) ukoliko je
zalogodavac privredni subjekt ili pravno lice privatnog ili javnog prava.
Ukoliko predmet založnog prava nema
9) opšte pravilo namirenja - vansudska javna prodaja ili prodaja
po tržišnoj ili berzanskoj ceni
tržišnu ili berzansku cenu, založni poverilac ga može
prodati na nacin na koji bi toucinio razuman i pažljiv covek, cuvajuci
interese dužnika i zalogodavca, ako su to razlicita lica.
Clanom 28. regulisano je pravilo namirenja za fizicka lica u kome je iskljucena
mogucnost prelaska predmeta zaloge u svojinu založnog poverioca,
ako potraživanje ne bude namireno o dospelosti, niti založni
poverilac može predmet založnog prava prodati po unapred odredenoj
ceni, niti ga zadržati za sebe. Ugovorom o zalozi se može predvideti,
da ce predmet založnog prava preci u državinu založnog
poverioca, ako njegovo potraživanje ne bude namireno o dospelosti.
Tek u trenutku dospelosti potraživanja, oni se mogu sporazumeti da
ce predmet založnog prava preci u svojinu poverioca umesto isplate
duga ili da ce poverilac moci da ga proda po odredenoj ceni ili da ga
po toj ceni zadrži za sebe. Višak vrednosti dužan je da
isplati zalogodavcu.
REDOSLED ZALOŽNIH PRAVA
(clanovi 29. do 34)
Založni poverilac ima pravo prvenstva naplate iz cene postignute
prodajom predmeta založnog prava, osim ako zakonom nije drukcije
odredeno. Ako je isti predmet založen vecem broju poverilaca, red
prvenstva se utvrduje prema vremenu prijema zahteva za upis založnog
prava u Agenciji za privredne registre.
U ovoj glavi se reguliše i pitanje reda prvenstva razlicitih založnih
prava (upisanog u registar ili nastalog predajom u državinu), tako
da prvenstveno se racuna prema vremenu nastanka odgovarajuceg založnog
prava. Založno pravo steceno predajom u državinu uživa
prvenstvo u odnosu na docnije založno pravo upisano u Registar zaloge,
ako se zasniva na ugovoru o zalozi koji je zakljucen u pismenoj formi
i overen u sudu ili u drugom organu ovlašcenom za overavanje potpisa.
Odredba clana 32. reguliše pitanje tereta dokazivanja, prevaljujuci
teret dokazivanja na neupisanog poverioca u Registar zaloge koji mora
da dokaže da je do predaje u državinu došlo pre upisa u
registar.
Zakonsko založno pravo iz Ugovora u privredi (prevozioca, komisionara,
otpremnika, skladištara), ima prvenstveno u odnosu na založno
pravo upisano u Registar zaloge (clan 33). Zakonsko založno pravo
poslenika za potraživanje nagrade za rad, naknade za utrošeni
materijal i ostala potraživanja u vezi sa njegovim radom, a koja
su nastala na osnovu ugovora o delu iz Zakona o obligacionim odnosima,
ima prvenstvo u odnosu na založna prava upisana u Registar zaloge.
Redosled zakonskog založnog prava države za potraživanje
poreza i drugih dažbina odreduje se prema vremenu upisa u Registar
zaloge (clan 34. Zakona).
NAMIRENJE
(clanovi 35-42)
U ovom odeljku se regulišu namirenje, pravila postupka, dužnosti
i prava stranaka.
Založni poverilac po samom zakonu stice pravo na državinu predmeta
zaloge, ako dužnik ne ispuni obavezu o dospelosti. On tada ima pravo
da iz vrednosti predmeta založnog prava namiri svoje glavno potraživanje,
kamatu i troškove oko ostvarenja naplate potraživanja, dok je
višak cene dužan da isplati zalogodavcu bez odlaganja, što
ako ne ucini duguje zateznu kamatu zalogodavcu.
Kada se steknu uslovi za realizovanje prava zaloge, založni poverilac
je dužan da preporucenim pismom obavesti dužnika i zalogodavca
ako to nije isto lice, preko adrese upisane u Registar zaloge, da namerava
da svoje potraživanje namiri iz vrednosti predmeta zaloge, kao i
da zatraži upis u Registar zaloge zapocetog postupka namirenja. Od
tog momenta, zalogodavac je dužan da saraduje sa založnim poveriocem
i pruži mu potrebna obaveštenja radi sprovodenja namirenja.
U suprotnom duguje mu naknadu štete. Sve ove obaveze ima i dužnik,
kada zalogodavac i dužnik nisu isto lice.
Nakon dostavljenog obaveštenja založni poverilac ima pravo da
predmet založnog prava uzme u državinu. Ukoliko to ne uspe dobrovoljno,
on ima pravo da sudu podnese zahtev za donošenje rešenja o oduzimanju
predmeta založnog prava od zalogodavca i predaju njemu u državinu.
Uz zahtev podnosi overeni izvod iz Registra zaloge i ugovor o zalozi.
Izvod iz Registra je izjednacen sa izvršnom ispravom.
Sud je dužan da o zahtevu odluci u roku od tri dana i da postupak
oduzimanja sprovede u roku od tri dana od dana donošenja rešenja
kojim se zahtev usvaja.
Zalogodavac ima rok od tri dana za ulaganje prigovora da poveriocevo potraživanje
ne postoji ili da založno pravo ne postoji ili da je dug isplacen,
o cemu mora podneti pismene dokaze. Prigovor ne odlaže izvršenje.
Znaci, predviden je izvršni postupak. Sam zakon definiše u clanu
41. da se primenjuju pravila izvršnog postupka.
Odredbom clana 42. regulisano je pitanje zabrane pravnog raspolaganja
i uslovi za nju.
Zalogodavac ne može pravno raspolagati predmetom založnog prava
bez dozvole založnog poverioca, posle dostavljanja obaveštenja
založnog poverioca. Ipak, savesni pribavilac stice pravo svojine
bez tereta, ako zalogodavac prodaje predmet založnog prava u okviru
svoje redovne delatnosti.
NACIN NAMIRENJA
(clanovi 43-50)
Zakon predvida više nacina namirenja i to:
- sudska prodaja;
- vansudska prodaja;
- javna prodaja putem nadmetanja;
- prodaja po tržišnoj ili berzonskoj ceni.
Založni poverilac može tražiti od suda da donese odluku
o javnoj prodaji predmeta založnog prava, posle izvršenog upisa
pocetka namirenja u Registru zaloge. To ce se postici javnom prodajom
ili po tekucoj ceni kad stvar ima tržišnu ili berzansku cenu,
a ako bi troškovi javne prodaje bili nesrazmerno veliki, sud može
odluciti da se cena utvrdi procenom strucnjaka ili pak založni poverilac
predmet založnog prava može zadržati za sebe po toj ceni.
Po isteku 30 dana od upisa pocetka namirenja u Registar zaloge, založni
poverilac može pristupiti vansudskoj prodaji, a dužnik može
punovažno ispuniti dug u bilo koje vreme pre prodaje predmeta založnog
prava ili zalogodavac ispuniti obavezu dužnika. Zalogodavac i založni
poverilac se mogu sporazumeti da se rok od 30 dana skrati.
Vansudska javna prodaja može biti i putem nadmetanja, ako je to ugovorom
o zalozi predvideno. Sporazum o tome može se postici i u trenutku
dospelosti poveriocevog potraživanja, kad je zalogodavac fizicko
lice koje ugovor o zalozi zakljucuje izvan okvira privredne delatnosti.
Sprovodenje javne prodaje, založni poverilac može poveriti strucnom
licu, koje se redovno bavi takvom delatnošcu.
Ugovorom o zalozi može biti predvideno da se prodaja predmeta založnog
prava vrši po tržišnoj10) ili berzanskoj11) ceni. Ako predmet
zaloge nema ni tržišnu ni berzansku cenu, založni poverilac
ga može prodati na nacin kako bi to ucinio razuman i pažljiv
covek, cuvajuci interese dužnika i zalogodavca.
Založni poverilac može poveriti da za njegov racun i u njegovo
ime, predmet založnog prava proda lice koje se bavi prodajom takvih
stvari kao zanimanjem ili se bavi davanjem zajmova uz zalogu kao zanimanjem.
Tada založni poverilac i to lice solidarno odgovaraju zalogodavcu,
ako mu prouzrokuju štetu prilikom prodaje.
O mestu i vremenu održavanja prodaje, založni poverilac je dužan
da obavesti dužnika i
10) Tržišna cena je cena po kojoj se iste ili slicne stvari
redovno prodaju pod uobicajenim okolnostima na mestu i u vreme prodaje,
a ako pod tim okolnostima založena stvar nema tržišnu cenu,
uzima se u obzir cena na najbližem tržištu.
11) Berzanska cena je cena po kojoj se iste ili slicne stvari prodaju
na najbližoj berzi.
zalogodavca (i treceg ako to nije isto lice) a ako je prodaja održana
bez njihovog prisustva, založni poverilac je dužan da ih bez
odlaganja obavesti o okolnostima koje mogu biti od znacaja a narocito
o nacinu prodaje, ceni i troškovima.
Zakonom je predvidena i mogucnost zalogodavceve tužbe sudu (clan
49) pod odredenim uslovima, koji su strogi, s tim da podnošenje tužbe
ne sprecava postupak namirenja, izuzev ako zalogodavac podnese javnu ispravu
ili privatnu ispravu overenu na zakonom propisani nacin, koja sadrži
dokaz da poveriocevo potraživanje ili založno pravo ne postoji,
da nije dospelo za naplatu ili da je dug isplacen. U slucaju postupanja
po tužbi, nalaže se hitno rešavanje ovih sporova.
Savesno lice koje kupi predmet založnog prava, na sudskoj ili vansudskoj
javnoj prodaji stice neoptereceno pravo svojine, koje se ne može
osporavati zbog mogucih propusta u postupku prodaje. Ovo važi i za
prodaju predmeta založnog prava u postupku namirenja po tržišnoj
ili berzanskoj ceni ili po ceni po kojoj bi ga prodao razuman i pažljiv
covek.
PRESTANAK ZALOŽNOG PRAVA
(clanovi 52-55)
Odredbe ovih clanova regulišu nacin prestanka založnog prava.
To su:
- isplata i drugi nacini prestanka potraživanja;
- propast stvari;
- prodaja;
- ostali slucajevi (pismeno odricanje založnog poverioca, konfuzija,
sticanje svojine na predmetu zaloge).
Za prestanak založnog prava i brisanje iz Registra zaloge, traži
se pristanak na brisanje založnog poverioca ili sudska odluka kojom
se utvrduje da je založno pravo prestalo.
REGISTAR ZALOGE
(clanovi 56-65)
Odredbe ove glave regulišu upis pokretnih stvari i prava u Registar
zaloge.
Registar zaloge je javni registar koji založna prava i uvid u njih
cini dostupnim svim zainteresovanim licima, doprinoseci pravnoj sigurnosti.
Niko se ne može pozvati na okolnosti da mu podaci iz Registra nisu
bili poznati. Upis podataka u Registar nije dokaz o postojanju prava zaloge,
niti da je upisano potraživanje punovažno. Postoje slucajevi
kada se upis u Registar nece prihvatiti i oni su tacno nabrojani. Po odbijanju
upisa u Registar zaloga, rešenje se mora doneti u roku od tri dana
od dana prijema zahteva za upis. To je jedinstvena elektronska baza podataka
koja sadrži založna prava na stvarima fizickih ili pravnih lica
i druge podatke koji se u skladu sa ovim zakonom, upisuju u Registar zaloge.
Njena osnova je centralna baza podataka, a lokalne jedinice Registra zaloge
se formiraju na teritoriji Republike Srbije i preko njih se može
vršiti upis i pretraživanje centralne baze.
Registar zaloge vodi Agencija preko Registratora koga na cetiri godine
imenuje i razrešava Upravni odbor Agencije uz prethodnu saglasnost
Vlade Republike Srbije. Isto lice može biti ponovo imenovano, ali
i razrešeno pre isteka perioda na koji je imenovano.
Registar zaloge je dostupan svim licima preko bilo koje jedinice Registra
zaloge i to u svakom trenutku u okviru radnog vremena Registra. Podaci
iz Registra su javni a overeni izvod o njima daje se na zahtev zainteresovanom
licu kako o onome što je upisano u Registru kao i potvrda da Registar
ne sadrži podatke o zalozi na odredenoj stvari ili pravu. Za upis,
brisanje podataka i druge usluge koje pruža Agencija, placa se naknada
ciju visinu odreduje Upravni odbor Agencije uz saglasnost Vlade Republike
Srbije.
Upis u Registar stvara fikciju da su treca lica upoznata sa postojanjem
založnog prava i on nije dokaz prava svojine ili drugih prava zalogodavca
na založenim pokretnim stvarima, niti da je obezbedeno potraživanje
ili zalaganje punovažno.
U Registar se upisuju podaci o zalogodavcu i dužniku; založnom
poveriocu; trecem licu iz clana 16. stav 1. Zakona (Založni poverilac
ili više njih mogu odrediti trece lice ili jednog od njih da preduzima
pravne radnje radi zaštite i namirenja založenog potraživanja);
podatke o pokretnoj stvari ili pravu; potraživanju obezbedenom zalogom
uz oznacenje osnovnog i maksimalnog iznosa; postojanju spora o založnom
pravu; da je zapocet postupak namirenja i sve promene ovih podataka.
Izmene i dopune podataka u Registru, ako se odnose na bitne elemente upisanog
založnog prava, imaju karakter novog upisa.
Založni poverilac ima obavezu da traži da se u Registar zaloge
upiše zapoceti postupak namirenja. Zalogodavac može da zahteva
da se u Registar upiše zabeleška postojanja spora ako pokrene
parnicu za brisanje založnog prava iz Registra zaloge. Zalogodavac,
založni poverilac i svako drugo lice mogu zahtevati upis zabeleške
spora ako su pokrenuli parnicu u vezi sa zalogom.
Dokumentacija na osnovu koje je izvršen upis u Registar, sastavni
je deo Registra zaloge do njenog prevodenja u elektronsku formu. Nakon
toga, cuvace se po propisima za arhivsku gradu.
Na osnovu zahteva koji se podnosi Agenciji na propisanom obrascu, pokrece
se postupak upisa u Registar zaloge. Podnosiocu zahteva izdaje se potvrda
o podnetom zahtevu. Registrator proverava urednost i potpunost zahteva
ne ispitujuci tacnost podataka i verodostojnost dokumenata uz zahtev.
Upis u Registar zaloge odobrava se rešenjem, kao i brisanje zaloge,
ako je to bio zahtev.
Zahtev se odbacuje zakljuckom, ako nije podnet u skladu sa ovim zakonom,
kojom prilikom se podnosiocu vraca originalna dokumentacija.
Protiv rešenja i zakljucka može se izjaviti žalba u roku
od 15 dana Ministru nadležnom za poslove privrede preko Agencije.
Shodna primena Zakona o upravnom postupku važi za sve ono što
ovim zakonom nije predvideno a odnosi se na postupak upisa u Registar.
Podaci upisani u Registar objavljuju se istovremeno na internet strani
Agencije.
ZAKLJUCAK
Može se zakljuciti da Zakon o založnom pravu na pokretnim stvarima
upisanim u Registar predstavlja dobro zakonsko rešenje, jer nedržavinska
zaloga kao predmet njegove regulative ima znacajne ekonomske prednosti
u odnosu na državinsku. Posebno sa razloga što predmet zaloge
ostaje u državini dužnika omogucujuci mu da se njegovim korišcenjem
pomogne u otplati duga zbog koga je dao zalogu. Postupak namirenja je
mnogo efikasniji od sudskog postupka izvršenja na nepokretnostima.
Predvideni su veoma kratki rokovi, hitnost u postupanju i primena pravila
izvršnog postupka. Odredbama ovog zakona ne vredaju se imovinska
prava založnog dužnika, niti se on dovodi u nepovoljniji položaj,
jer je njegov predmet svojina založena kao realno obezbedenje poveriocevog
potraživanja, u njegovom pritežanju sve do postupka realizacije
založnog prava. Samim tim, ovi propisi su u skladu i sa odredbama
Evropske konvencije o ljudskim pravima, tacnije protokola 1. clana 1.
koji se tice zaštite prava svojine.
Naravno, ni jedan zakon nije toliko dobar da ne bi mogao biti bolji, ali
ce se njegovi eventualni nedostaci ukazati tek u predstojecoj primeni,
pa ce prakticni problemi koji eventualno nastanu, uticati na njegovo poboljšanje
i dogradnju.
LITERATURA
- dr. Obren Stankovic I dr Miodrag Orlic – Udžbenik Stvarno
pravo, Beograd.
- Sl. glasnik RS”, br. 57/03 i 61/05
- Privredni savetnik 2003
- Duško Medic - Založno pravo, Banja Luka
- HTTP://PKS.KOMORA.NET
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski
Radovi
SEMINARSKI RAD
|
|