UGOVOR O PRODAJI
1. POJAM UGOVORA O PRODAJI
Ugovor o prodaji je takav ugovor na osnovu koga se jedna ugovorna strana
tj. prodavac obavezuje da stvari tj. robu koju prodaje proda drugoj ugovornoj
strani i prenese pravo svojine, a druga ugovorna strana tj. kupac se obavezuje
da za to plati odredenu cenu. Po svojoj pravnoj prirodi ovaj ugovor je
imenovan, neformalan, dvostrano obavezan, teretan I komutativan. Predmet
prodaje mogu biti stvari tj. roba i prenosiva imovinska prava. Subjekti
ovog ugovora su prodavac i kupac. Bitni elementi ovog ugovora su predmet
i cena. Nebitni elementi ovog ugovora su: rok placanja, nacin placanja,
vreme i mesto isporuke, nacin prevoza, obezbedenje ambalaže... Predmet
prodavceve obaveze je prodaja stvari i prenos svojine. Predmet kupceve
obaveze je placanje cene.Ugovor o prodaji predstavlja saglsnost stranaka
kojom se daje odredena roba ( upotrebna vrednost ) za odredenu sumu novca,
i obratno daje se novac za robu. Tu dakle neposredno dolazi do izražaja
formula ekonomskog zakona vrednosti: R – N i N – R. To su
dve faze u procesu metamorfoze vrednosti. Predmet prodaje jeste roba odnosno
proizvodi rada koji se proizvode radi dalje prodaje ne tržištu.
Ugovor o prodaji odreduje se i time, što se tu radi o kretanju robe
i novcu izmedu privrednih organizacija tj.ekonomskih i pravnih subjekata
robne privrede.
Ugovor o prodaji u privredi jeste pravni posao kojim se obavezuje prodavac
da ce predati kupcu odredene stvari koje se prodaju, tako da kupac stekne
pravo svojine ili pravo raspolaganja na njima, a kupac se obavezuje da
za to isplati odredenu cenu.
Ugovor o prodaji u našem pravu ima obligaciono-pravno dejstvo,
a ne stvarno-pravno dejstvo. Ovim ugovorom nastaju prava i obaveze ugovoraca.
Ugovor o prodaji ima veliki privredni i pravni znacaj. To je osnovni,
najcešci i najvažniji ugovor u privredi i to i u domacoj i u
medunarodnoj razmeni dobara. Putem ovog ugovora prodavac i kupac ostvaruju
svoje ekonomske ciljeve vršenja robne razmene na unutrašnjem
tržištu i u medunarodnom prometu.
1.2. ZAKLJUCIVANJE UGOVORA O PRODAJI
Ugovor je zakljucen kada su se stranke saglasile o bitnim sastojcima
ugovora. Po prirodi posla bitni sastojci prodajnog ugovora su predmet
i cena. Oni moraju biti ugovorom odredeni, jer inace ne postoji ugovor
o prodaji. Bitni sastojci ugovora su oni elementi ugovora bez kojih odredeni
ugovor nije ono što jeste. Svaki ugovor ima svoje bitne sastojke
specificne za taj ugovor, ali se svi oni u krajnjoj liniji svode na predmet
i cenu. Pored bitnih sastojaka postoje i prirodni sastojci ugovora, kao
i tzv.slucajni sastojci ugovora koje stranke izricito moraju ugovoriti,
jer se inace ne pretpostavljaju kao volja stranaka. Razlikuju se dve vrste
bitnih sastojaka ugovora o prodaji: bitni sastojci po prirodi posla (
predmet i cena ) i bitni sastojci po sporazumu stranaka ( uslov, rok...).
1.3. NACIN IZRAŽAVANJA VOLJE STRANAKA
Stranke mogu zakljuciti ugovor o prodaji kao i svaki drugi ugovor bilo
neposredno ili posredno preko drugih lica ( zastupnika ) i to na bilo
koji nacin iz koga jasno proistice njihova saglasnost. Saglasnost može
biti izražena bilo izriciti ili precutno. Saglasnost na zakljucenje
ugovora se posredno izražava preko punomocnika. Izricito se volja
može izjaviti bilo usmeno bilo pismeno bez ikakve forme ili formalnosti.
Precutno se volja može izraziti bilo znacima bilo ponašanjem
iz koje se može zakljuciti volja stranke. To su tzv.konkludentne
radnje.
1.4. OBLIK UGOVORA
Kada su stranke saglasne da ce prodajni ugovor imati odredeni oblik
ugovor ja zakljucen tek kada bude sastavljen u tom obliku, izuzev ako
iz okolnosti proistice da stranke nisu uslovile punovažnost ugovora
ispunjenjem tog oblika. Ako je za punovažnost ugovora propisano da
mora biti sastavljen napismeno ili ako su se stranke tako sporazumjele,
ugovor se smatra zakljucenim kada ga stranke potpišu. Pismeni ugovor
se sastavlja u onoliko primeraka koliko ima stranaka. Stranke mogu ugovoriti
da odredena forma bude bitna za postojanje ugovora. Kada su se stranke
dogovorile da ce ugovor imati odredeni oblik, obavezuje ih ono što
je uneto u ugovor sastavljen u tom obliku. Ali ako stranke nisu nisu punovažnost
ugovora uslovile ispunjenjem tog oblika, obavezuje ih ono što su
ugovorile, a što nije uneto u taj ugovor ukoliko nije s’njime
u suprotnosti. Cesto se dešava da stranke sastave pismeni ugovor,
ali da tom formom ne uslovljavaju punovažnost ugovora tj. stranke
ne smatraju pismenu formu bitnom. Medutim i kada pisana forma nije bitna
stranke cesto smatraju da ih ne obavezuje ono što je doduše
ugovoreno usmeno ali nije unešeno u pismeni sastav ugovora.
1.5. ZAKLJUCIVANJE UGOVORA O PRODAJI IZMEÐU PRISUTNIH
STRANAKA, ODSUTNIH STRANAKA, PUTEM TELEFONA, TELEGRAMA I PREKO PUNOMOCNIKA
•Ugovor izmedu prisutnih stranaka je zakljucen u trenutku kada
jedna stranka prihvati ponudu za zakljucenje ugovora koju je stavila druga
stranka. Ponuda za zakljucenje ugovora mora da sadrži sastojke koji
su bitni po prirodi tog ugovora. Izjava o prihvatanju ponude mora u svemu
biti saglasna sa ponudom. Kada je u ponudi odreden rok za prihvatanje,
ponudilac je vezan ponudom do isteka tog roka. Ponuda u kojoj nije odreden
rok za prihvatanje ne obavezuje ponudioca ako je ponudeni odmah ne prihvati.
Izjava o prihvatanju ponude sa zadocnjom smatra se kao nova ponuda od
strane ponudenog. Svaka stranka može od druge zahtevati pismenu potvrdu
usmeno zakljucenog ugovora. Pismena potvrda se može zahtevati sve
dok druga strana ne ispuni ugovor. Usmeno zakljuceni ugovor je punovažan
iako pismena potvrda nije data. Stranka koja traži pismenu potvrdu
dostavice drugoj strani dva ista primerka potvrde u obliku ugovora ili
zakljucnice, koje je sama potpisala i pozvace drugu stranku da joj vrati
jedan primerak pošto ga potpiše. Pismena potvrda mora svemu
odgovarati zakljucenom ugovoru.
•Ugovor se može zakljuciti i izmedu odsutnih stranaka, a
zakljucen je u trenutku kada ponudilac primi izjavu ponudenog da prihvata
ponudu za zakljucenje ugovora. Ponuda za zakljucenje ugovora mora da sadrži
sastojke koji su bitni za prirodu tog ugovora. Slanje cnovnika, tarifa,
prospekata, oglašavanje u novinama i sl.ne smatra se ponudom, ako
suprotno ne proistice iz njihove sadržine.
•Ugovor se može zakljuciti i preko telefona. Smatra se da
su ponuda i izjava o prihvatanju ponude preko telefona ucinjene izmedu
prisutnih lica, ako su stranke ili od njih ovlašcena lica , bili
licno i telefonskoj vezi.
•Ugovor se može zakljuciti i putem telegrama. Smatra se da
su ponuda i izjava o prihvatanju ponude putem telegrama ucinjene izmedu
odsutnih lica.
•Ugovor se može zakljuciti i preko punomocnika. Stranka može
ovlastiti punomocnika da u njeno ime zakljuci jedan ili više ugovora.
Punomocnik može raditi u granicama ovlašcenja.
2. PREDMET UGOVORA
2.1. POJAM PREDMETA UGOVORA O PRODAJI
Predmet ugovora o prodaiji u privredi su stvari ili roba. U privrednopravnim
poslovima prihvatljiviji je termin roba od termina stvari. Pod pojmom
stvari podrazumevaju se telesne pokretne stvari koje su namenjene prometu
i ciji je promet moguci dozvoljen. Pod pojmom predmeta ugovora o prodaji
treba obuhvatiti izvesne nepokretnosti koja ispunjavaju svojstva robe
kao objekta prodaje. Roba treba da budeu prometu da bi bila predmet ugovora
o prodaji. Predmet ugovora o prodaji mogu da budu stvari koje nepostoje
ili prodavac neraspolaže sa njimau momentu zakljucenja ugovora o
prodaji. To mogu da budu robe koje ce tek da se proizvedu ili da se uvezu,
koje se proizvode po narudžbini, berba buducih poljoprivrednih plodova...
Predmet ugovora o prodaji mogu da budu i tude stvari. To su one stvari
sa kojima prodavac neraspolže u trenutku zakljucenja ugovora. To
je slucaj sa prodajom koju vrši komisionar u svoje ime a za racun
komitenta. Predmet ugovora o prodaji mogu da budu i odredena prava, kao
što su prenosiva imovinska prava, licenca... Robe kao predmet ugovora
o prodaji treba da budu odredene po vrsti i po kolicini.
2.1. VRSTA ROBE
Predmet ugovora o prodaji mogu da budu stvari odredene po rodu (genericne
) i individualno odredene stvari. Individualno odredene stvari su nezamenjive
stvari, tako da ako dode do oštecenja ili propasti tih stvari prodavac
ne može da izvrši njihovu isporuku jer tih stvari više
nema, a kupac može tražiti naknadu zaštetu koju je zbog
toga pretrpeo. Genericne stvari su zamenjive stvari i akodode do njihove
propasti ili oštecenja prodavac je dužan da isporuci robu iste
vrste, kvaliteta i kolicine.
2.2. KOLICINA ROBE
Kolicinu robe cini masa koju je prodavac dužan da isporuci kupcu.
Ona se odreduje prema mernim jedinicama. Kolicina robe odreduje se ugovorom.to
može da bude fiksno odredeni broj komada, težina, dimenzija,
zapremina sa oznakom jedinice mere... Ako kolicina robe nije fiksno odredena
ugovorom ona treba da bude odrediva, a odrediva je ako je kolicina robe
odredena okvirno (npr.“od...do“, „najmanje...najviše“).
2.3. KVALITET ROBE
Pod pojmom kvalieta robe podrazumeva se skup svojstava robe. To su fizicka,
hemijska, estetska, tehnicka i druga svojstva. Kvalitet robe odreduje
se ugovorom, a to se cini opisivanjem svojstava ugovora. Kvalitet robe
može se odrediti uzorkom ili mustrom, modelom, standardima, kao i
odredenim izrazimakojima se oznacava kvalitet robe. To može da bude
i izjava da ce stvari imati odredena svojstva. Kvalitet robe može
da bude i samo odrediv. Ako stranke nisu ugovorile kvalitet robe, prodavac
mora da isporuci robu koja odgovara svrsi zbog koje se ona kupuje.
3. CENA ROBE
Cena inace predstavlja bitni element prodajnog ugovora, a ukoliko nije
ugovorena ugovor o prodaji bice punovažan iako ne sadrži cenu.
U tom slucaju kao ugovorna cena uzima se cena koju je prodavac redovno
naplacivao u vreme zakljucenja ugovora, a ako ni nje nema uzima se tzv.
razumna cena, a ako ni nje nema cenu ce odrediti sud. Cena mora biti ozbiljna
i realna. Cena važi za neto težinu robe bez skonta. Placanje
se vrši polaganjem novcanog iznosa na tekuci racun poverioca kod
banke. Ako poverilac i dužnik imaju tekuce racune kod iste poslovne
banke smatra se da je placanje izvršeno kada toj banci stigne nalog
dužnika da sa njegovog racuna izvrši prenos iznosa na tekuci
racun poverioca. Ako poverilaci dužnik nemaju kod iste poslovne banke
tekuci racun smatra se da je placanje uzvršeno kada banci, kod koje
poverilac ima racun, stigne nalog banke, kod koje dužnik ima tekuci
racun i odobri tekucem racunu poverioca iznos na koji nalog glasi. Ako
je ugovoreno placanje u odredenom roku po prijemu isporuke, a placanje
se vrši menicom cije dospece nije u menici oznaceno rok placanja
tece od dana prijema isporuke, a u slucaju zadocnjenja sa prijemom isporuke
od dana kada je prijem isporuke imao biti izvršen. Dužnik snosi
takse i troškove u vezi sa izdavanje i puštanjem u promet menica
i drugih vrednosnih papira kojima se vrši placanje. Placanje se vrši
u mestu gde je poverilac imao sedište ili prebivalište u trenutku
zakljucenja ugovora. Cena robe može da bude odredena u fiksnom iznosu,
paušalno ili orjentaciono. Fiksna cena se odreduje u iznosu koji
se ne može menjati. Paušalna cena se obicno ugovara kada su
predmet prodaje zbirne stvari. Orjentaciona cena jeste cena koja se konacno
utvrduje prilikom isporuke robe. Berzanska cena je cena koja je utvrdena
naodredenoj berzi za odredeni dan i koja je objavljena u u kursnoj listi
te berze. Fabricka cena je proizvodacka cena odredenog proizvoda, prema
kalkulaciji proizvodaca koji je proizvod stavio u promet.
4. OBAVEZE PRODAVCA
4.1. ISPORUKA
Prodavac mora da izvrši isporuku robe kupcu. Kao isporuka smatraju
se sve one radnje koje je prodavac dužan obaviti, prema ugovoru i
prirodi posla, da bi kupac mogao primiti isporuku. Kupac mora izvršiti
sve radnje koje je, prema ugovoru i prirodi posla, dužan da izvrši
da bi prodavcu omogucio izvršenje isporuke, kao i da primi isporuku.
Isporuka robe treba da bude izvršena u ispravnom stanju, zajedno
sa njenim pripadnicima. Isporuka robe u ispravnom stanju znaci da onanema
materijalnih nedostataka ili mana. Isporuka robe teba da bude izvršena
u odredenom mestu, u odredenom roku i na odredeni nacin.
4.2. MESTO ISPORUKE.
’ Mesto isporuke utvrduje se ugovoroma ako ništa nije ugovoreno
kao mesto isporuke uzima se sedište prodavca u vreme zakljucenja
ugovora. Isporuka se mora izvršiti u mestu u kome je prodavac u trenutku
zakljucenja ugovora imao svoje sedište ili prebivalište. Ako
prodavac u trenutku zakljucenja ugovora ima više poslovnih jedinica
u raznim mestima isporuka se mora izvršiti u mestu poslovne jedinice
iz koje je prodavac poslao svoju ponudu ili u kojoj je prihvatio ponudu
kupca. Ako obe stranke imaju sedište u mestu isporuke isporuk se
mora izvršiti na skladištu prodavca u tom mestu.
4.3. NACIN ISPORUKE
Nacin isporuke isto se odreduje ugovorom i ako ništa nije ugovoreno
predaje se sva roba odjednom. Isporuka robe odredene po rodu nije izvršena
sve dok se roba namenjena kupcu na jasan nacin ne izdvoji. Ali kad ovakva
roba predstavlja celinu iz koje je deo namenjen kupcu i može se izdvojiti
tek kada on dode da je preuzme, isporuka se smatra izvršenom ako
je prodavac preduzeo sve ostalo što je potrebno da se kupcu omoguci
preuzimanje i ako je pozvao kupca da robu preuzme. Kada je prodavac dužan
da robupošalje u mesto razlicito od mesta isporuke, isporuka se smatra
izvršenom ako je roba predata prevozniku ili špediteru. Ako
kupac nije odredio prevoznika ili šeditera prodavac odgovara za njihov
izbor. Prodavac mora snositi troškove u vezi sa pripremanjem robe
za isporuku. Prodavac mora obezbediti ambalažu. Ako vrsta ambalaže
nije ugovorena prodavac je dužan dati uobicajeno ambalažu. Ambalaža
mora biti takva da štiti upakovanu robu i da ta roba bude pogodna
za prevoz.
4.4. ROK ISPORUKE
Vreme isporuke odreduje se ugovorm a ako ništa nije ugovoreno roba
se predaje u razumnom roku. Isporuka se mora izvršiti u roku koji
je odreden ugovorom. Ako rok isporuke nije odreden ugovorom, smatra se
da je ugovorena pomptna isporuka. Rok isporuke odreden u ugovoru izrazom
„odmah“, „prompt“, „brzo“, „hitno“,
znaci da se isporuka mora izvršiti u roku od osam dana.
5. PRAVA I OBAVEZE KUPCA
U slucaju isporuke koja obuhvata prodavcevu docnju kupac ima pravo da
traži ispunjenje ugovora, sniženje cene, raskid ugovora, naknadu
štete. Ugovor se ne može raskinuti ukoliko kupac ne ostavi prodavcu
naknadni razumni rok za ispunjenje ugovora. Dešava se da prodavac
isporuci robu boljeg kvaliteta od ugovorenog, ali u tom slucaju nema pravo
da traži povecanje cene.
Osnovna obaveza kupca jeste placanje cene. Za domace prodaje placa se
cena u domacoj valuti. Može se ugovoriti gotovinsko, virmansko ili
neki drugi oblik placanja. Ostale obaveze kupca su: preuzimanje robe,
obaveze u vezi sa placanjem, obezbedenje prevoza...pojam preuzimanja isporuke
ima uže i šire znacenje. U užem smislu ovaj pojam znaci
preuzimanje robe u raspolaganje sticanjem državine na njoj. U širem
smislu podrazumeva niz odgovarajucih radnji da bi omogucio prodavcu da
i on u odredenom roku ispuni svoju obavezu isporuke robe. Kašnjenje
sa placanjem dovodi kupca u dužnicku docnju.poverilac tada ima pravo
na zateznu kamatu. U slucaju kada senadoknaduje šteta zbog docnje
ona se može javiti kao apstraktna i kao konkretna šteta. Apstraktna
šteta je razlika izmedu ugovorene i tržišne cene robe,
a konkretna šteta je šteta koju je poverilac pretrpeo usled
okolnosti nastalih kao posledica neizvršenja ugovora. Ona obuhvata
stvarnu štetu i izgubljenu dobit.
6. ODGOVORNOST ZA MANE
Jedna od osnovnih obaveza prodavca je odgovornost za nedostatke stvari.Roba
može imati nedostatke u kvantitativnom i kvalitativnom smislu. Roba
ima nedostatke u kvalitativnom smislu:
a) Ako nema propisana i ugovorena svojstva
b) Ako nema svojstva za redovnu upotrebu
c) Ako nema svojstva za narocitu upotrebu zbog koje je i kupljena.
Prodavac odgovara za nedostatke u kvalitetu i kvantitetu pod uslovom da
ih je kupac blagovremeno utvrdio i uputio mu prigovor. Ako je prodavac
znao za nedostatke tj. ako je bio nesavestan kupac može uložiti
prigovor u svako doba. Ako prodavac nije znao za nedostatke tj. ako je
bio savestan kupac može uložiti prigovor samo u propisanom roku.
Ako je rec o vidljivim nedostacima prigovor je blagovremen ako je uložen
odmah, a ako je rec o nevidljivim nedostacima prigovor je blagovremen
ako se uloži odmah po uocavanju nedostataka. Prodavac nece odgovarati:
- Za neznatne nedostatke
- Ako je kupac znao za nedostatke
- Ako je njegova odgovornost iskljucena ugovorom
Ukoliko je stvar sa nedostatkom prouzrokovala štetu drugim licima
ili drugim stvarima prodavac ce odgovarati i za tu štetu i ona se
zove refleksna šteta.
Kupac koji je uredno i na vreme stavio prigovore prodavcu zbog utvrdenih
mana, može po svom izboru:
• Odustati od ugovora, a isporucenu robu staviti prodavcu na raspolaganje
• Tražiti ispunjenje ugovora, a isporucenu robu staviti staviti
prodavcu na raspolaganje
• Tražiti sniženje cene srazmerno manjoj vrednosti isporucene
robe
• Tražiti da prodavac u odredenom roku otkloni mane ako je
to moguce
• U svakom slucaju kupac može tražiti naknadu štete
6.1. UTVRÐIVANJE KOLICINE
Kolicina robe utvrduje se vaganjem, merenjem ili prebrijavanjem. Merenje
kolicine robevrši se u mestu prodavca ili u mestu kupca. Kolicina
robe utvrduje se u mestu prodavca kada prodavac i kupac imaju sedište
u istom mestu, a isporuka robe se vrši na skladištu prodavca.
Prodavac tada treba da pozove kupca ili njegovog predstavnka da prisustvuje
utvrdivanju kolicine robe. Ukoliko je roba upucena na adresu javnog skladišta,
merodavna je ona kolicinakoju je skladište utvrdilo prilikom uskladištenja
robe. Kolicina robe može se utvrditi i komisijskim zapisnikom.
7. DOCNJA PRODAVCA I KUPCA
Prodavac i kupac mogu da zapadnu u docnju ukoliko neizvrše na vreme
svoje obaveze iz ugovora. To može da bude dužnicka i poverilacka
docnja. Dužnicka i poverilacka docnja ne mogu da nastupe istovremeno,
ali se mogumedusobno smenjivati. Zbog docnje prodavca ilikupca dolazi
do povrede obligacije, jer to predstavlja neurednost u ispunjavanju obaveza.
Prema objektivnom kriterijumu pojma docnje, docnja j jedno stanje u koje
je zapala obligacija tbog nepotpunog ili neurednog izvršenjaobaveze,
jer to nije ucinjeno u predvidenom roku. Docnja prodavca sa isporukom
robe kupcu jeste njegova dužnicka docnja. Prodavac u dužnickoj
docnji sa isporukom robe ako neopravdano ne izvrši isporuku robe
kupcu u predvidenom roku zbog toga nastupaju odredene pravne posledice.
U slucaju dužnicke docnje prodavca sa isporukom robe, kupac može
da zahteva ispunjenje ugovora ili da raskine ugovor. Docnja kupca sa placanjem
kupovne cene jeste njegova dužnicka docnja. Kupac pada u dužnicku
docnju ako neopravdano ne plati kupovnu cenu u predvidenom roku. Placanje
kupovne cene osnovna je kupceva obaveza. Kada kupac padne u docnju sa
placanjem kupovne cene prodavac stice odredena prava, zavisno od toga
da li je robu vec isporucio ili ona još nije isporucena. Ukoliko
je isporucio robu kupcu, prodavac ne može tražiti natrag robu,
vec samo isplatu kupovne cene i zatezne kamate zbog zadocnjenja sa placanjem
te cene. Ako šprodavac nije isporucio robu kupcu koji je pao u docnju
ima sledeca prava: prodavac može da po izboru traži ispunjenje
ugovora i naknadu štete zbog zadocnjenja kupca, može da odustane
od ugovora o prodaji i da traži naknadu štete zbog neispunjenja
ugovora.
8. PRELAZ RIZIKA
Rizik za propast ili oštecenje robe prelazi na kupca u trenutku
kada je primio isporuku robe, kao i u trenutku kada je pao u docnju u
pogledu prijema isporuke. Rizik za propast ili oštecenje robe predate
prevozniku, špediteru, skladištaru ili drugom licu koje je odredio
kupac ili prodavac kome je kupac prepustio da u njegovo ime izvrši
izbor tog lica, prelazi na kupca u trenutku predaje robe tim licima. Ali
ako seisporuka vrši u mestu opredeljenja rizik prelazi na kupca u
trenutku kada je primio isporuku robe u mestu opredeljenja.
9. TRANSPORTNE KLAUZULE
Trenutak prelaska rizika i troškova u vezi sa robom sa prodavca
na kupca vezuje se za momenat isporuke robe, do momenta isporuke robe
sve rizike i troškove u vezi sa robom snosi prodavac, a od tog momenta
prelaze na kupca. Transportne klauzule su skracenice kojima se odreduje
mesto isporuke i prelazak rizika i troškova sa prodavca na kupca.
Sve transportne klauzule se dele na:
- Klauzule za isporuku u mestu ( to je npr.franko fabrika )- po njoj
rizik prelazi na kupca momentom preuzimanja robe.
- Klauzule za isporuku uz opemu ( franko vagon ili franko brod )- po njima
sve rizike i troškove u vezi sa robom snosi prodavac do trenutka
utovara robe u vagon odnosno brod. A posle toga prelaze na kupca.
- Klauzule za isporuku u mestu opredeljenja- po njima rizik prelazi na
kupca u mestu opredeljenja.
1990. godine sve transportne klauzule su klasifikovane u cetiri kategorije,
a to je ucinjeno da bi se transportne klauzule prilagodile elektronskoj
obradi podataka. Te cetiri kategorije su E,F, C i D.
- E klauzule- po njima roba se stavlja na raspolaganje kupcu u sedištu
prodavca.
- F klauzule- po njima prodavac je dužan da robu stavi na raspolaganje
prevozniku koga je odredio kupac.
- C klauzule- po njima prodavac je dužan da ugovori prevoz ali bez
preuzimanja troškova i rizika posle utovara i otpreme robe.
- D klauzule- po njima prodavac snosi rizike dopreme robe u mesto opredeljenja.
Pravilo je da rizik uvek snosi ona stranka pod cijom se kontrolom roba
nalazi.
LITERATURA:
POSLOVNO PRAVO – DR. SLVOLJUB VUKICEVIC
NAUKA PRIVREDNOG PRAVA – DR RUDOLF LEGRADIC
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi
SEMINARSKI RAD
|